Često se zadovoljavamo onim što smatramo ispravnim, prikladnim i sigurnim u životu, a da ne razmišljamo gdje je i u čemu sreća. Bojimo se promjene jer nam donosi nepoznanice i izlazak iz zone komfora.
Ostajemo zaglavljeni u poznatim okruženjima i ne želimo napustiti ljude ili mjesta koja poznajemo. No, kada se gledamo na taj način, možemo izgubiti život na pogrešnom mjestu umjesto da idemo dalje. Važno je shvatiti da nismo stabla i da nismo osuđeni da zauvijek ostanemo na istom mjestu. Ako nismo sretni s trenutnom situacijom, trebamo se pokrenuti.
To može značiti napuštanje ljudi koji nas ne usrećuju i odmak od njih. Ako osjećamo nelagodu svaki put kad smo u njihovom društvu, vrijeme je da ih ostavimo iza sebe. Ne smijemo dopustiti da nam oduzmu pozitivnu energiju i da nam gube vrijeme. No, nije nužno da ih potpuno izbacimo iz našeg života, već da odlučimo ne provoditi svoje vrijeme s ljudima koji nas stresiraju, bilo fizički ili mentalno.
Trebamo prestati biti zadovoljni površnim vezama, razgovorima i osrednjim ljudima. Ako smo nesretni s našim poslom, trebamo biti hrabri i tražiti promjenu. Ako više ne rastemo i ne učimo u tom poslu, vrijeme je da nastavimo dalje i pronađemo nešto novo. Ostajanje na poslu koji nas čini tužnima i iscrpljenima je toksično za nas, bez obzira na to koliku plaću dobivamo.
Trebamo izbjeći probleme i ne žrtvovati sebe radi njih. Naša sreća je ono što određuje naš uspjeh. Možda ćemo biti uspješni na papiru, ali ako se iznutra ne osjećamo ispunjenima, nećemo doživjeti pravu sreću. Ako se ne osjećamo sretno u gradu u kojem živimo, trebamo razmisliti o selidbi. Ne smijemo ostajati samo zato što je to poznato i ugodno.
Ako se držimo na sigurnom i bojimo se promjene, trebali bismo preispitati svoje odluke. Jer upravo kada se najviše bojimo skočiti, tada je trenutak da to učinimo. Inače ćemo zauvijek biti zarobljeni na istom mjestu. Naš dom treba biti mjesto gdje se osjećamo sretno, a ne samo sigurno. Ako naša ljubavna veza ne zadovoljava naše potrebe, ne trebamo se bojati odustati.
Naš partner nije jedina osoba na svijetu, a veza bi trebala biti izvor sreće, inspiracije i rasta. Trebala bi nas učiniti sjajnima, cvjetati i poticati nas na osobni razvoj. Ako nas veza čini tužnima, nema razloga da ostanemo u njoj. Zaslužujemo zdravu, zrelu i ljubavnu vezu koja će nas ispuniti i u kojoj ćemo se osjećati kao da smo na nebu. Ne trebamo pristajati na manje od toga.
Ako nismo zadovoljni putem kojim nas život vodi, imamo moć da ga promijenimo. Bez obzira radi li se o karijeri ili obrazovanju, ako shvatimo da smo napravili pogrešan izbor, trebamo se zaustaviti i promijeniti smjer. Ne smijemo gubiti vrijeme, novac i trud na nešto što ne donosi radost našoj duši.
Čak i ako to znači izgubiti još godinu dana prije završetka diplome ili započeti ispočetka, trebamo to učiniti. Trebamo donositi mudre odluke čak i kad nismo zadovoljni svojim prethodnim izborima. Ako se život čini tužnim, možemo promijeniti svoju perspektivu.
Možemo početi gledati na život iz druge perspektive i fokusirati se na ono što možemo kontrolirati. Umjesto da se fokusiramo na stvari koje su izvan naše kontrole, trebamo se fokusirati na sebe i na ono što možemo učiniti da bismo se osjećali dobro. Zamijenimo pesimizam optimizmom i primijetit ćemo kako se sve mijenja nabolje.
