Reanimacija u javnosti još je rijetka, javlja se u oko 37 posto svih srčanih događaja koji se događaju u javnosti. Reanimacija je ključna tehnika spašavanja života kada se desi iznenadni srčani zastoj. Šokantno djeluje podatak da spol ima značajnu ulogu u odluci prolaznika koji svjedoči događaju o tome hoće li reanimirati osobu.
Žene imaju nižu stopu preživljavanja od iznenadnog srčanog zastoja, dijelom i zato što prolaznici sporije pružaju oživljavanje ženama nego muškarcima. Pokazala je to nova studija Evropskog kardiološkog društva (ESCAPE-NET). Studija je pokazala da je oko 45 posto muškaraca koji su pretrpjeli srčani zastoj u javnosti dobilo reanimaciju, dok je za žene taj postotak bio 39 posto.
Studija je također pokazala da muškarci imaju 23 posto veću vjerovatnost da će preživjeti.
Kao razlog nepružanja pomoći ženama najviše se navodi nelagoda od dodirivanja ženskih prsa i strah od loma prsnog koša ili nanošenja fizičkih povreda.
Spriječiti prolaznike da daju reanimaciju ženi u srčanom zastoju može i to što im je neugodno ukloniti odjeću s nepoznate žene. To je neophodno kako bi imali bolji pristup mjestu gdje trebaju masirati. Studija je pokazala da je prisutan i strah od kasnijeg optuživanja za seksualno zlostavljanje.
Hitno stanje
Iznenadni srčani zastoj je stanje aritmije zbog kojeg srce može prestati kucati. Ako se protok krvi ne obnovi, osoba može umrijeti u roku od 10 do 20 minuta. Iznenadni srčani zastoj uzrokuje svaki peti smrtni slučaj u industrijaliziranim zemljama.
No, dokazano je da reanimacija ili kardiopulmonalna reanimacija, hitni postupak koji se provodi za trenutno oživljavanje srca, udvostručuje ili čak utrostručuje šanse za preživljenjem.
Studija je pokazala da se izvođenje teških i brzih kompresija na ženskim prsima smatra zastrašujućim zadatkom za ljude izvan medicinske struke. Pogrešno se vjeruje da se izvodi na grudima, a zapravo se kompresija radi na sredini prsnog koša. Zanimljivo je da studija virtualne stvarnosti također pokazuje da čak i ženski avatari također imaju manju vjerojatnost da će dobiti učinkovito oživljavanje od strane prolaznika u virtualnom okruženju.
Ranija su istraživanja pokazala da spolne diskriminacije nema u kućnim oživljavanjima.
Tako je u jednom istraživanju 35 posto žena i 36 posto muškaraca dobilo umjetno disanje u kući.
Ljudima je manje ugodno dati umjetno disanje ženi koju ne poznaju.
To je potaknulo istraživače da ulažu u pronalazak boljih i učinkovitijih načina za edukaciju šire javnosti o važnosti pružanja umjetnog disanja i reanimacije na javnim mjestima bez obzira na spol, dob ili težinu osobe kojoj je potrebna pomoć.
Kako bi se pokušalo normalizirati izvođenje reanimacije na ženama edukacije se sve više provode na lutkama koje imaju grudi, jer većina nas uči na torzu ravnih prsa.
Znakovi upozorenja
Istraživači uključeni u ESCAPE-NET otkrili su i da su posjete primarnoj zdravstvenoj zaštiti znatno porasli u sedmicama prije iznenadnog srčanog zastoja.
Naučnici vjeruju da to pokazuje da postoji više znakova upozorenja o predstojećem srčanom zastoju nego što se mislilo te da bi to moglo pomoći ljekarima da identificiraju ljude s neposrednim rizikom od srčanog zastoja kako bi se on spriječio. Nažalost, manja je vjerovatnost da će ženama biti dijagnosticirano to stanje. Općenito, smatra se da je srčani zastoj muška bolest.
O rodnoj pristranosti u kardiovaskularnom zdravlju već se duže govori.
Više je medicinske literature iz muške perspektive. Nedostaje i svijesti o simptomatskim varijacijama među spolovima, a dijelom i iz društvene pristranosti da žene preuveličavaju simptome.
Žene ponekad ne pokazuju tipične simptome srčanog udara poput boli u prsima. Simptomi poput neobičnog umora, nesanice, probavnih smetnji, tjeskobe vjerovatnije će ljekare odvesti prema drugim dijagnozama.
