Prošla je godina otkako je počeo rat u Ukrjaini. U to vrijeme društvenim mrežama kolao je meme s Titovim likom na kojem nasmiješen puši cigaru i poručuje: 'Samo vas gledam. Majku vam vašu, pa ja sam ta g… odj… kad niko nije smio, i to sam samcat." Pritom se mislilo na Titovo čuveno NE Staljinu poslije rezolucije Informbiroa 1948. godine. Tito se usudio.
Informbiro (skraćeno od Informacijski biro komunističkih i radničkih partija – IB; nazivan i Kominform), savjetodavno i koordinacijsko tijelo devet komunističkih i radničkih partija (SSSR-a, Poljske, Čehoslovačke, Mađarske, Rumunije, Bugarske, Jugoslavije, Italije i Francuske), osnovano je krajem septembra 1947. u Varšavi.
Zadaća mu je bila informiranje i savjetovanje predstavnika centralnih komiteta partija članica radi usklađivanja njihovih politika. Bio je pod dominacijom sovjetske Svesavezne komunističke partije (boljševika), koja je podstakla njegovo osnivanje. Služio je interesima SSSR-a u odnosu na savezničke države i partije, radi nadzora komunističkih pokreta.
Obračun i reakcija svijeta
Do proljeća 1948. sjedište mu je bilo u Beogradu, a potom u Bukureštu. Od 1948. SSSR se koristio Informbiroom u sukobu s državno-partijskim vodstvom Jugoslavije, nakon političkog razlaza Broza sa Staljinom. Na drugome zasjedanju u Bukureštu, 28. juna1948., donesena je rezolucija o stanju u KP Jugoslavije, u kojoj je odbijanje jugoslavenskog vodstva da se podredi sovjetskoj politici označeno kao izdajničko i protusovjetsko (na trećem zasjedanju u Budimpešti, potkraj novembra 1949., Informbiro je donio rezoluciju Jugoslavenska kompartija u rukama špijuna i ubojica).
Sovjetski se režim koristio Informbiroom u opravdavanju niza staljinističkih sudskih procesa u državama istočne Evrope. U otporu sovjetskom hegemonizmu, Tito je potaknuo unutrašnjopolitičku liberalizaciju i vanjskopolitički zaokret. Istovremeno, velikosrpske i unitarističke snage u KPJ iskoristile su sukob s Informbiroom za obračun s prosovjetskom strujom, ali i s istaknutim komunistima nacionalno-demokratske orijentacije. Nakon političkih promjena u SSSR-u i normalizacije odnosa s Jugoslavijom, Informbiro je raspušten 1956.
Historičar Tvrtko Jakovina je istaknuo da je prekid odnosa Jugoslavije i SSSR-a bio 'najvažniji događaj od kapitulacije Japana', koji je u svjetskim odnosima i tijekom Hladnog rata bio 'geostrateško čudo', piše Slobodna Dalmacija, za koju je lani poredio pozicije Tita onda i ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog.
' Titu bilo jednostavnije'
"Iz današnjeg gledišta, po nekim je stvarima Titu bilo jednostavnije, jer je očito imao dovoljno moći i odlučnosti koja je drugu stranu, Sovjete, mogla uvjeriti da bi rat bio preskup, predug, neizvjestan, nepotreban. Pritom, Tito nije graničio sa SSSR-om. Godine 1948. nije graničio niti s ijednom prijateljskom zemljom, kao sada Ukrajina s onima na zapadu. Naime, partizani ili Jugoslavenska narodna armija bili su ušli u Austriju, uzeli dio italijanske teritorije, pomagali gerili u Grčkoj, a sve druge države bile su Staljinovi saveznici, zapravo sateliti.
Druge države su, do 1945., bile okupatori Titove Jugoslavije. Bio je i to razlog zašto je Titu bilo lakše. Međunarodnoj javnosti bilo bi teško objasniti kako sada – tri godine nakon savezništva s Hitlerom – Mađari ili Bugari okupiraju isti onaj teritorij kojeg su htjele dok su bile u Trojnom paktu", kaže Jakovina. Istakao je kako Zelenskij nije vojnik. Tito je bio maršal i čovjek s iskustvom ratovanja i neko ko je dobro poznavao Sovjete, pa i Staljina lično.
U Bijeloj kući je, inače, nakon vijesti o raskolu između Tita i Staljina zavladao šok i nevjerica. Službena američka politika se ubrzo odlučila za davanje podrške jugoslavenskom režimu, pod sloganom “držati Tita na površini”.
Zapadni mediji govorili su o najvažnijem događaju od kapitulacije Japana.
