U Evropi postoje samo četiri države koje nemaju tekst za himnu, a od te četiri naša zemlja je jedna od tih. Možda je dobro utvrditi gradivo o kojim je državama riječ, da ne bi došlo do bruke kakvu su iskusili neki komentatori na Twitteru kada su tokom Svjetskog prvenstva u nogometu komentirali da je sramotno što igrači određenih država odbijaju ili ne znaju pjevati himnu svoje zemlje (a himna uopće nema tekst). Pa, krenimo redom.
Bosna i Hercegovina
Državna himna Bosne i Hercegovine zove se Intermezzo i prihvaćena je za himnu 1998. godine. Skladao ju je Banjalučanin Dušan Šestić, a ako vam nije poznat on, možda vam je poznatija njegova kćer Marija Šestić koja je 2007. godine predstavljala BiH na Eurosongu u Helsinkiju s pjesmom „Rijeka bez imena“. No, vratimo se na himnu.
Budući da u BiH žive Bošnjaci, Hrvati i Srbi, bila je potrebna jedna koja bi obuhvatila sve. Intermezzo je tako prihvaćen kao zajednička muzika, a vjetar u leđa toj odluci dao je tadašnji visoki predstavnik u BiH Carlos Westendorp.
Premda su u nekoliko navrata postojale inicijative da se bosanskohercegovačkoj himni pridoda tekst, to do danas (još) nije ostvareno pa pripadamo posebnom klubu onih čija je himna samo instrumentalna.
Španjolska
Španjolska državna himna zove se Marcha Real i riječ je o muzici koja je tokom 18. stoljeća služila za počasni marš. Izvodila se na ceremonijalnim događanjima u prisustvu kraljevske porodice te se smatra jednom od najstarijih himni na svijetu. Ne zna se ko je njen autor, a glasina da ju je osmislio sam Fridrik II., kralj Pruske, pokazala se na kraju ipak samo glasinom.
Za ovu muziku napisano je nekoliko tekstova, pa je i sama himna u nekoliko navrata korištena s tekstom i postojalo je nekoliko verzija himne. Međutim, bilo je teško pronaći tekst koji bi ujedinio zemlju u kojoj postoje vječite tenzije između Katalonaca, Baska i ostatka Španjolske. Godine 1978. odbačena je i posljednja verzija koju je odobrio nacionalistički lider i general Francisco Franco, te se danas španjolska himna službeno izvodi bez teksta.
San Marino
Himna male Republike San Marino također će vas ostaviti bez teksta. Zove se Inno Nazionale (doslovno: Nacionalna himna) i skladao ju je violinist Federico Consolo koji je također zaslužan za jedne od najljepših sefardskih melodija kakve možete čuti u talijanskim sinagogama. Godine 1894. prihvaćena je za državnu himnu.
Premda je talijanski pjesnik Giosue Carducci napisao tekst koji će ju pratiti, on se službeno ne izvodi niti pjeva na ceremonijama – tek ponekad u neformalnom okruženju ili školskim učionicama. Baš kao i San Marino, ova pjesma je kratka i sastoji se od svega četiri kratke kitice. Nije ju teško zapamtiti ni pjevati, ali eto, San Marino je odlučio biti dio instrumentalnog kluba.
Kosovo
Kao i himna San Marina, kosovska himna ima maštovito ime: Himna Republike Kosovo. Za državnu himnu usvojena je 2008. godine, a odabrana je i djelomično jer se ne referira ni na koju određenu etničku skupinu ili političku ideju – bio bi to težak zadatak u zemlji tenzija između Kosovara tj. Albanaca i Srba, što su shvatili već pri dizajniranju zastave.
Na samom natječaju za državnu himnu napomenuto je kako uz nju može biti priložen tekst, no kako će vjerojatno himna biti bez njega. Postoji neslužbeni tekst koji ide uz nju, a koji se referira na vrline hrabrosti, ljubav prema zemlji i orlove kao jednu od pjesničkih slika i simbola.
Himnu je skladao Mendi Mengjiqi, a među ostalim konkurentima bila je i Oda radosti koja je danas himna Vijeća Europe.
