Kad u restoranu naručite hranu, često će se dogoditi da vam jelo bude posluženo s listićem peršuna na vrhu ili na rubu tanjira, bilo da ste zatražili tjesteninu, meso, ribu ili rižot. Većina će taj listić peršuna maknuti smatrajući ga dekoracijom, neki će ga i gricnuti, ali malo kome je poznato koja je njegova prava funkcija.
Kad bi vam kuhar koji je jelo pripremio i ukrasio peršunom iz kuhinje došao objasniti što je posrijedi, vjerovatno bi vam rekao kako je jedan od glavnih razloga zašto se na jelo našao komadić peršuna u tome da vam pročisti nepce, kako vam, kad počnete jesti iduće jelo, okus ovog prethodnog ne bi narušio dojam.
Inače, ovaj se običaj zadržao još od doba starih Rimljana, koji su grickanjem peršuna osvježavali dah. Ne zna se koji se kuhar prvi dosjetio iskoristiti tu karakteristiku ove začinske biljke baš u tu svrhu, ali u upotrebi je već preko stotinu godina.
Zeleni listići peršuna imaju jaku i svježu aromu, a njihova intenzivna zelena boja koja ukazuje na obilje hlorofila najbolji je prirodni borac protiv zadaha jer posjeduje antibakterijska svojstva.
Iako se žvakanje listića peršuna preporučuje netom nakon konzumiranja obroka koji u sebi sadrže uzročnike lošeg zadaha, čaj od peršuna je praktičnija i učinkovitija metoda po pitanju eliminiranja loših bakterija u usnoj šupljini.