Čak i oni koji su potpuno otpisali Inter nakon prisiljenih odlazaka Lukakua, Hakimija, i prije svega, Contea, jučer su morali trljati oči zbog briljantne izvedbe u prvom kolu Serije A.
Naravno, Genova na San Siru nij pretjerano zahtjevan test, ali neki znakovi su dali neke naznake o tome šta nas čeka od nerazzurra ove sezone.
Prije svega, karakteristike igre. Nema više opsesivne potrage za vertikalizacijom i veće pažnje prema izlazu odostraga. Međutim, konstante u aktiviranju Handanovića i napadima koji kreću od zadnjeg trojca i Brozovića su iste koje je koristio Conte.
U defanzivnoj fazi, vidjeli smo agresiju na protivničkoj polovini. Ukratko, dva ključna momenta u dvije faze su promijenjena, što je bilo i logično očekivati s obzirom na različite karakteristike nekih igrača.
Džeko je, naprimjer, pokazao svu svoju sposobnost sporazumijevanja i dijaloga sa saigračima, kao i besprijekornu taktičku inteligenciju. Calhanoglouv gol je najbolji primjer, koji također ističe vještine bivšeg igrača Milana da se nametne nakon dodavanja najisturenijeg saigrača. Dva nova pojačanja su pokazala da se sjajno razumiju. Svemu ovome valja dodati i karakteristike Sensija, još jednog veznog igrača koji je ubačen u igru i savršeno se prilagodio kretnji bh. napadača.
Ukratko, radi se o novom Interu koji Inzaghi oblikuje prema različitim idejama, zadržavajući dobro što je tim asimilirao u dvije godine opsesivnog ponavljanja pokreta koji će se implementirati na terenu. Sve se tek treba otkriti, od sposobnosti da vladate terenom protiv malo jačih protivnika, do veze Džeko-Lautaro, ali postoje osnove za vjerovanje u još jednu odličnu sezonu.
