Duže od deceniju Bosanski pokret nacionalnog ponosa (BPNP) na svojoj internet stranici uz bošnjački nacionalizam promovira i neonacističke ideje antisemitizma, homofobije i rasizma, ali je organizacija uspjela izbjeći odgovornost i od javnosti sačuvati identitet svojih članova. Istraživanje Balkanske istraživačke mreže Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) identifikovalo je najmanje deset članova čija su lica uglavnom zamagljena na fotografijama. Neki od njih u prvim razgovorima za medije otkrivaju kako je pokret organizovan, načine regrutovanja i planove registracije pokreta.
Emir je konačno mogao slobodno spustiti na sto listove papira koje je do tada savijao i skrivao jaknom. Na njima je bio promotivni materijal krajnje desničarske organizacije koju je pomogao izgraditi. Izgledao je uvjereno da novinari ne znaju njegov stvarni identitet.
Kada je njegovo pravo ime izgovoreno u razgovoru, mršavi mladić u kasnim dvadesetim sa rijetkom svijetlom bradom na trenutak je zastao prije nego što je nastavio dijeliti svoje iskustvo ulaska u pokret.
“Osjećao sam se na neki način moćno. Kao tinejdžer – zastava, imaš neku viziju da će to postati nešto malo veće”, kaže Emir, što nije njegovo pravo ime jer je na razgovor pristao anonimno.
Njega su kao maloljetnika u pokret najprije privukli ekstremni bošnjački nacionalizam kojeg je organizacija ispoljavala ali nije imao dilema kakvu ideologiju on predstavlja.
“Znao sam da ima nacizma. Nadao sam se da to neće biti toliko ispoljavano. Imam i ja to gledanje pozitivno što se tiče svastike”, kaže on.
Otvorenije od drugih, krajnje desničarska grupa u Bosni i Hercegovini BPNP je na svojoj internet stranici promovirao nacionalsocijalizam, politički pokret Adolfa Hitlera koji je odgovoran za ubistava miliona ljudi.
U zemlji kakvu žele stvoriti članovi BPNP-a za Jevreje i druge manjine ne bi bilo mjesta, a državljani BiH bi mogli biti “jedino ljudi koji pripadaju evropskom genetskom i kulturnom nasljedstvu, gdje su Bošnjaci uključeni”.
U takvoj zemlji ne bi bilo mjesta za LGBT osobe niti slobodne medije. Emir govori da je u jednom trenutku želio zvanično registrovati pokret, ali ta ideja nije naišla na odobravanje jer bi morali da se odreknu neonacističke ideologije.
Uprkos tome što u BiH ne postoje zakoni koji zabranjuju ili kažnjavaju isticanje nacističkih simbola, pripadnici BPNP-a skrivaju od javnosti svoje identitete.
Novinari BIRN-a BiH su istraživanjem na društvenim mrežama identifikovali deset trenutnih ili bivših članova ove organizacije koji su na svojim društvenim mrežama opisani kao “pripadnici Handžar divizije”, grupe Skinheads, te dijele desničarske simbole ili su sami naveli da pripadaju BPNP-u.
Dodatno istraživanje osoba povezanih sa ovim članovima otkrilo je druge članove ili simpatizere koji su dijelili oznake ili se slikali sa zastavom pokreta.
Najmanje jedan bivši član je danas politički aktivan, a objave organizacije pokazuju i divljenje desničarskim grupama širom Evrope.
Stavovi BPNP-a promoviraju neonacizam
Članom BPNP-a na društvenoj mreži VKontakte se predstavlja Alen Žunić iz Tuzle. Na tom profilu on ističe kako je zainteresiran za nacionalsocijalizam, krv, rasu i zemlju, te bošnjački tradicionalizam.
Iza opisa “Forces of Tradition” [Snage tradicije] na Facebooku nalazi se upravo Žunić. Na profil pod nazivom Veritas Vincit [Istina pobjeđuje] postavio je fotografiju kolovrata.
Na upit novinara BIRN-a BiH, sa ovog profila je prvo odgovoreno da nije riječ o Žuniću, da bi u početku nove poruke, koja je ubrzo poslije obrisana zajedno sa profilom na Facebooku, bilo navedeno: “Ja jesam Alen.”
U kratkim odgovorima na upit novinara, Žunić je napisao kako više nije član pokreta.
“To prvo nisu bili ozbiljni članovi, drugo Pokret se vodio u dijaspori”, napisao je u jednom od odgovora Žunić, dodajući kako članovi pokreta nisu bili “nikakvi teroristi”.
Trojica članova koji su pristali razgovarati sa novinarima BIRN-a BiH i koji za sebe također tvrde da su bivši članovi, Žunića i dalje smatraju aktivnim članom BPNP-a.
Članovi iz dijaspore igraju važnu ulogu u donošenju odluka ali i finansiranju rada pokreta, naglašeno je u nekoliko razgovora s osobama koje su potvrdile da su bili unutar pokreta. Iako više nisu dio organizacije, oni i dalje skrivaju identitete bivših kolega iz dijaspore.
Glavni štab, kako ga naziva Emir, odnosno osobe koje su donosile odluke nalaze se u inostranstvu.
“Oni su nas na neki način finansirali”, kaže on i dodaje kako su promotivni materijali pokreta također dolazili iz inostranstva.
Ali je djelovanje usmjereno u BiH, a internet stranica pokreta je godinama bila poveznica i mjesto za privlačenje novih članova.
Na stranici Bosanskinacionalisti.org kreiranoj 2018. godine, koja predstavlja nastavak bivše ugašene stranice, navedeno je kako članovi BPNP-a nisu “humanitarci, niti glasnici kompromisa i štetnog mira, nego nosioci novog vala bosanskog nacionalizma, ponosa i tradicionalizma”.
“BPNP je nacionalistička i socijalistička organizacija. Iskreno se zalažemo za nacionalsocijalistički pogled na svijet”, navedeno je u jednom od opisa, što prema doktorici Bethan Johnson, doktorantici u Centru za analizu radikalne desnice, predstavlja zanimljiv aspekat s obzirom da se većina grupa ustručava koristiti taj izraz.
“On ima jače nagovještavanje nacizma od ostalih izraza koji bi se mogli koristiti”, govori ona.
“Pokret je naš biološki pogled na svijet i bori se za Bošnjake bez obzira na religijsku i podrasnu pripadnost”, navodi se na stranici, te dodaje kako je povratak Bosne Bošnjacima primarni cilj.
Na plakatima koje su lijepili širom BiH isticali su simbole nadmoći bijelaca, a u objavama na zvaničnoj Twitter stranici ovog pokreta iskazivano je divljenje prema Adolfu Hitleru.
Kako se navodi u objavi od 20. aprila 2019. godine “Hitler je utemeljio nacionalsocijalizam i bio je političar, umjetnik, pisac, vojnik i vođa”, a u objavi pola godine nakon se opisuje kako su članovi BPNP-a oni koji “samo poštuju prirodu”.
“Želimo biti najbolji, najjači, najmoćniji – je li to zločin? Za slabe, možda jeste”, stoji u objavi iz oktobra 2019. godine.
Na upit BIRN-a BiH upućen na e-mail adresu navedenu na stranici ovog pokreta o funkcioniranju ove organizacije nije odgovoreno.
Majicu na kojoj se nazire polovina natpisa “White power” kojim je okružen keltski križ, simbol koji koriste brojne desničarske i supremacističke grupe na jednom od svojih Facebook profila, tri godine nakon prvobitne objave, i dalje je u vrijeme istraživanja BIRN-a BiH držao Ahmed Lugonja iz Novog Travnika.
Opisi profila kojima je upravljao sadržavali su brojeve 19 i 88, te naziv Nacionalsocijalističke partije. Dok se na jednom od profila opisao kao “handžar Boj”, na Instagramu drži fotografiju Totenkopfa, nasmiješene lobanje sa prekriženim kostima iza.
Prema Bazi podataka o simbolima mržnje organizacije Anti-Defamation League (ADL) broj 88 znači “Heil Hitler”, dok je Totenkopf simbol koji je koristila SS “Totenkopf divizija” u Drugom svjetskom ratu.
Lugonja je nakon javljanja novinara BIRN-a BiH pristao na sastanak i nezvanični razgovor, ali je odbio zvanično govoriti o članstvu u organizaciji.
Nedugo poslije je izbrisao dva profila na društvenim mrežama.
Pokret koji slijedi ideologiju “krvi i tla”
Članovi BPNP-a, prema analiziranim profilima i razgovorima sa članovima koji tvrde da su izašli iz pokreta, pokretu se najčešće pridružuju kao maloljetni. Dva bivša člana pokreta koja su pristala na razgovor, na prelazu u punoljetstvo su, u različitim vremenskim periodima, u dva grada, pristupila pokretu. Pristali su dati uvid u rad organizacije pod uslovom da govore anonimno.
Za njih je ulazak u pokret počeo “lajkanjem” stranica BPNP-a na društvenim mrežama i praćenjem osoba koje promoviraju ekstremni nacionalizam, ali i mržnju prema određenim skupinama u društvu.
Nedim iz Sarajeva, što nije njegovo pravo ime, kaže kako je prije četiri godine zapratio stranice na kojima je objavljivan propagandni materijal protiv LGBT zajednice i protiv komunizma, a gdje se pozivalo na jedinstvo Bošnjaka.
“Kada lajkaš te objave ili komentarišeš, oni vide”, kaže Nedim i dodaje da uslijedi poziv za pridruživanje.
“Tako su i mene ubacili”, kaže on, dodavši kako je ubačen u tajnu grupu.
Njega je u srednjoj školi interesovala historija što ga je odvelo da čita o nacizmu i nacionalsocijalizmu, ali i Hitlerov “Mein Kampf”, nakon čega je otkrio da u BiH postoji “bosanski neonacistički pokret”.
“Pokret je samo nacionalistički, nije nacionalsocijalistički, ali većina članova simpatiše nacionalsocijalizam”, navodi Nedim, koji sebe ne smatra šovinistom.
“Istražio sam tu ideju i svidjela mi se – nacionalsocijalizam. Priznat ću, tada sam htio da pripadam nečemu”, dodaje Nedim, za koga odlazak na utakmice kao navijača nije bio dovoljan: “Trebalo mi je još nešto malo da me ispuni, da imam šta raditi prije i poslije škole. Bio sam zainteresovan za tu ideju, bio sam protivnik komunizma.”
On je umjesto dokumentarnih filmova o holokaustu nad Jevrejima koji su se emitovali na televizijskim kanalima tražio videe na YouTubeu u kojima se negira holokaust. Nedim i danas relativizira broj od šest miliona stradalih Jevreja i odgovornost nacista za njihovu smrt.
Emir iz Tuzle je sa novinarima razgovarao dva puta. On sebe opisuje kao bivšeg vođu ogranka u Tuzli, jednog od nekoliko koje BPNP ima prema njihovoj internet stranici. On je u svoje prijatelje na Facebooku počeo da dodaje osobe iz pokreta, komentariše i odobrava njihove objave. Prije nego je postao član, preuzeo je sliku tadašnjeg vođe i stavio na svoj profil.
“Samim tim on je pratio mene i kada me vidio u gradu, prišao mi je. Tako smo se upoznali. Poznavao me preko Facebooka”, ispričao je Emir, koji navodi da ga je jedan od članova pozvao da bude član pokreta.
Kako pojašnjava Johnson, društvene mreže su jako bitne za regrutaciju novih članova s obzirom da omogućavaju stepen anonimnosti i tajnost za članove.
“Takva radikalizacija danas se dešava putem društvenih mreža, ili barem inicijalno putem društvenih mreža, da bi kasnije prešla na neke druge platforme”, navodi Johnson, pojašnjavajući kako mladi na mrežama lajkaju različite stvari koje im potom konstantno izlaze, zbog čega se stvara “eho komora”.
“To je vrlo bitno za regrutaciju odraslih i mladih, posebno mladih”, kaže Johnson.
Emir je, kako navodi, kratko bio član, te relativno brzo dobio “viši čin” – postao je vođa tuzlanskog ogranka.
“Bila mi je čast biti vođa tuzlanskog ogranka jer još taj pokret nije bio toliko razvijen. U to vrijeme ja sam razmišljao o tome da ja njega razvijem, i kada se bude razvio toliko dovoljno ja ću biti upamćen kao osoba koja ga je razvila”, kaže, dodajući kako je pokret prvenstveno fokusiran na “borbu za ljiljane”.
Bivši sarajevski član priznaje kako su stavovi ove organizacije kontroverzni.
Prema Priručniku BPNP-a objavljenom na stranici, naglašeno je kako je bitno da članovi žive kao nacionalsocijalisti, pri čemu se nacionalsocijalizam definira kao “originalni, biološki, prirodni i naučni način razmišljanja i posmatranja svijeta”.
Zbog ovakvih stavova pokret se spominje i u Izvještaju Komiteta za međunarodne odnose Kuće lordova pri britanskom parlamentu o Zapadnom Balkanu objavljenom u januaru 2018. godine.
“U Bosni i Hercegovini, Bosanski pokret nacionalnog ponosa formiran 2009. godine nacionalistička je i sekularna organizacija čija je ideologija potkrijepljena uvjerenjem u superiornost Bošnjaka i uvjerenje da samo oni trebaju vladati Bosnom i Hercegovinom”, stoji u ovom Izvještaju, dok se u Izveštaju Centra Simon Vizental o digitalnoj mržnji i terorizmu BPNP opisuje kao pokret koji slijedi ideologiju “krvi i tla”, pozivajući na Bosnu samo za “Bošnjake”, koje “genetika” smatra građanima.
“Oni su protiv multikulturalizma koji se smatra prijetnjom za opstanak ‘pravih’ Bosanaca. BPNP se suprotstavlja cionizmu, islamizmu, komunizmu i kapitalizmu. Pokret je snažno homofobičan, tvrdeći da homoseksualnost uništava društvo prijeteći ‘porodičnim vrijednostima’”, navodi se u izvještaju.
Takve “porodične vrijednosti” i shvatanje ideologije iza nacističke svastike danas svojoj kćerki želi da prenese član iz Tuzle.
“Svastiku sam poštovao (…) zato što je protiv Jevreja. Oni nisu dobar narod, oni su loš narod. Cionisti tačnije”, kaže, te na dodatno pitanje o mržnji prema LGBT zajednici, migrantima govori kako je “to zaobišao u djelovanju pokreta”, ali da podržava stavove BPNP-a prema njima.
Na pitanje novinara o upotrebi kukastog križa u djelovanju pokreta u Sarajevu, bivši član kaže kako je ona bila zabranjena.
“Imali smo slike stećaka na kojima je bio simbol sličan kukastom križu. Mi smo smatrali da on ne bi trebao biti zabranjen jer je to germanski simbol”, smatra Nedim.
On na svom Facebook profilu ima fotografije znaka rune, simbola koji su prisvojili nacisti u Njemačkoj u Drugom svjetskom ratu.
Osim rune, na jednoj od fotografija on nosi majicu sa simbolom crnog sunca.
Nacionalsocijalistička partija je upotrebljavala te simbole kako bi se poticao narod, dodaje on.
Crno sunce prema Bazi simbola mržnje predstavlja izmijenjeni oblik svastike. Ovaj simbol su koristile SS divizije, a brojni neonacisti i drugi supremacisti su usvojili ovaj simbol.
Zastava – najvrednija materijalna stvar
Bosanski pokret nacionalnog ponosa koristi grb koji je u okviru crnog štita sa zlatnim linijama okolo, na čijem vrhu je ispisan skraćeni naziv pokreta – BPNP.
Mač koji prolazi kroz rotirani grb srednjovjekovne Bosne po sredini, kako se na stranici navodi, postoji na mnogim srećcima i predstavlja simbol vječne borbe za Bosnu i bošnjaštvo.
Uz ovaj, pokret koristi i grb s orlom koji simbolizira “slobodu Bosne i asocira na dominaciju ili preuzimanje potpune kontrole i autoriteta”, a njega koriste samo aktivisti pokreta.
Zastavu koju pripadnici ovog pokreta ističu na društvenim mrežama i dalje ima bivši vođa iz Tuzle. On je novinarima BIRN-a BiH kazao kako je dobijanje zastave najvrednija materijalna stvar koja se može dobiti, te da su svi ogranci imali po jednu zastavu.
Uz nju je dobio i zakletvu prema kojoj “ni u kom slučaju, nipošto ne smije zastava biti izgubljena, ni da padne, niti išta slično”.
“Zastavu si morao da poljubiš kad je uzimaš u ruke”, kaže i dodaje kako se oduzimanje zastave od suparničke grupe nije smjelo dopustiti bez borbe.
Prema fotografijama koje su pronašli novinari BIRN-a BiH, zastave su nosili na bitna obilježavanja i postavljane su na stranicu pokreta kao dio aktivnosti.
Zastavu koju je dobio bivši vođa iz Tuzle, isticao je Ernad Drljić iz okoline Tuzle.
Na upit novinara BIRN-a BiH o aktivnostima koje je provodio dok je bio član, Drljić je odbio razgovor, navodeći kako je bio maloljetan i nije do kraja bio upoznat čime se pokret bavi, te da je sada politički aktivan u svojoj zajednici.
Prema podacima objavljenim na njegovom profilu, Drljić je član Stranke demokratske akcije (SDA).
Finansiranje organizacije, najčešće za pravljenje letaka ili zastava, dolazilo je iz BiH ali i izvana nakon što su se neki članovi odselili, kaže Nedim.
“Kako su se odselili, bilo im je žao što ne mogu učestvovati u akcijama pa su pomagali novčano. Novac se trošio na naljepnice, majice, zastave i plakate”, govori Nedim.
Divljenje stranim ultradesničarskim grupama
Prije četiri godine zajedno sa zastavom BPNP-a pet osoba istaklo je zastavu Nordijskog pokreta otpora (Nordic Resistance Movement NRM), desničarskog neonacističkog pokreta koji djeluje pretežno u Finskoj, Norveškoj i Švedskoj.
Ovaj pokret je u Finskoj zabranjen 2017. godine, a njihovo gašenje zbog djelovanja protiv prihvaćenih moralnih kodeksa kao što su ljudska prava i jednakost, te kršenja zakona Vrhovni sud je naredio 2020. godine.
Ova organizacija također održava veze sa drugim sličnim organizacijama poput “Ruskog imperijalnog pokreta” (Russian Imperial Movement) i Nacionalne akcije (National Action), krajnje desničarskim organizacijama odnosno paravojnim pokretima.
Fotografiju sa zastavom NRM-a objavio je Haris Husarić iz Tuzle. Fotografija se također nalazila na ranijoj internet stranici BPNP-a, a Husarić je na svom profilu osim ove podijelio još nekoliko fotografija članova BPNP-a sa zamućenim licima ali i fotografiju mladih pripadnika jedinice sa SS obilježjima.
On je odbio razgovarati za BIRN BiH, nakon čega je izbrisao svoj profil na Facebooku.
Na fotografiji pojedinca koji javno ističe da je pripadnik BPNP-a iskazana je podrška “ukrajinskim nacionalistima u borbi protiv ruske i robounijske dominacije”.
Na jednoj od fotografija zastava ovog pokreta nalazi se uz zastavu “Azova”, ukrajinske vojne jedinice koja ratuje protiv proruskih snaga na istoku zemlje i koja je godinama u svoje redove privlačila ultradesničare.
Poput ovih organizacija, članovi BPNP-a su za komunikaciju najčešće koristili grupne poruke kroz aplikacije na mobilnim telefonima. Sastajali su se najčešće u barovima, ali su se trudili da drugi ne čuju o čemu govore. Na članskim kartama nisu bila navođena njihova prava imena a trebalo je da se na društvenim mrežama suzdrže od otkrivanja pripadnosti pokretu.
“Nisu željeli svoj privatni život miješati u to. Željeli su ostati u tajnosti”, kaže Emir i dodaje kako je danas teško doći do članova pokreta.
On je ranije imao ideju da registruju pokret, a kasnije uđu i u politiku.
“Ja sam krenuo prema legalizaciji, nisam želio da budemo u tami, planirali smo i uniforme da se naprave”, objašnjava Emir i nastavlja kako je tu ideju odbilo rukovodstvo pokreta.
On se prisjeća rasprava da bi za legalizaciju morali da se odreknu poveznica sa nacizmom.
“Nije trebalo samo znakovi da se sklone, trebalo je i ideologiju izmijeniti. Ne možeš da pratiš ideologiju Hitlera, ne smiješ da podržavaš ideologiju za ubijanje nekog naroda. Moraš biti čist. Budi čist na papiru”, navodi on.
Sam pokret neko vrijeme nema vidljivije objave na društvenim mrežama. Nedim kaže da je iz pokreta izašao 2019. godine i da ne zna šta se danas dešava unutra, ali je ove godine ponovo dobio poruku o pokretanju aktivnosti od drugih članova.
“Ja sam u januaru ubačen u grupu, ali sam rekao da nisam zainteresovan”, kaže on.
Iz pokreta je izašao zbog fakulteta ali i vjerskih razloga.
“Došao sam do toga da mi osim Kur′ana ne treba ništa, (…) smatram da mi osim islama ne treba druga uputa i da sam bezveze tražio nešto drugo”, kaže Nedim, koji uprkos napuštanju pokreta oklijeva osuditi većinu stavova pokreta o holokaustu i nacionalsocijalizmu.
“Da li mi je drago što sam bio u tome, nije mi ni drago ni žao”, navodi on.
