Okruženi smo mikroplastikom. Sitne čestice su posvuda: u vodi, u zraku, u tlu, u našoj hrani. U nekim slučajevima koncentracija je čak i veća nego što se prije pretpostavljalo.
To proizlazi iz studije naučnika sa Univerziteta Columbia u američkom New Yorku. Razvili su metodu kojom se i najmanje čestice mogu preciznije detektirati. Njihov fokus je flaširana voda.
Prvi rezultati su zastrašujući, jer najveći problem nije bila poznata mikroplastika, već mnogo manje čestice nanoplastike (neke veličine samo 0,0001 milimetar).
Američki istraživači pronašli su prosječno 240.000 ovih miničestica po boci od jednog litra, prenosi BILD.
Zahvaljujući modernoj laserskoj tehnologiji, uspjeli su plastične čestice učiniti vidljivima pod mikroskopom. Samo deset posto otkrivene plastike bila je mikroplastika. Ostatak su bile nanočestice.
Međutim, analiza sastava je iznenađujuća: osim PET-a - materijala od kojeg su izrađene plastične boce - pronađena je posebno visoka koncentracija poliamida.
"Ironično, to vjerovatno dolazi od plastičnih filtera koji se navodno koriste za pročišćavanje vode prije nego što se flašira", objašnjava profesor Beizhan Yan, koautor studije.
Druge vrste plastike također bi mogle završiti u vodi na ovaj način.
Za usporedbu - u vodi iz slavine pronađeno je prosječno samo 5,5 plastičnih čestica po litru.
Prema Programu Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP), u svijetu se godišnje proizvede oko 300 miliona tona plastičnog otpada. To se godinama i stoljećima razgrađuje u štetne sitne čestice.
Nove studije pokazuju da su sićušni komadići plastike posebno opasni jer ne samo da se nakupljaju u organima, uzrokujući upale i potičući rak, već i zato što dospijevaju u mozak.
Naučnici s Medicinskog univerziteta u austrijskom Beču otkrili su da se nanoplastične čestice mogu otkriti u mozgu samo dva sata nakon gutanja.
Istraživači objašnjavaju da bi rizik od upala, neuroloških poremećaja i neurodegenerativnih bolesti poput Alchajmerove ili Parkinsonove mogao biti povećan.
