Od djetinjstva smo naučeni da tumačimo boje svjetla na semaforu.
Znamo da crveno znači da treba da stanemo. Zeleno je signal da je u redu da pređemo ulicu ili nastavimo da vozimo ako smo za volanom.
Žuto nam signalizira da treba da budemo na oprezu jer će se promijeniti semafor između druge dvije boje. A zbog čega su baš ove boje izabrane da budu na semaforu, a ne neke druge kao, na primjer, ljubičasta, plava…?
Semafori su postojali i mnogo prije pojave automobila. Oni su prvo korišteni da pruže signale vozovima u 19. vijeku. Crvena je i u to vrijeme signalizirala da treba da stanete.
Zelena, međutim, nije signalizirala da treba da krenete ili nastavite da vozite, već oprez. Bijela je boja imala ulogu koju danas ima zelena.
To je zadavalo velike probleme mašinovođama budući da se bijela boja noću na horizontu ne razlikuje puno od zvijezda, piše SD.
Iz tog razloga, željezničke kompanije su odlučile da zelena bude ta koja signalizira siguran prolaz,. Tako je ostalo do danas (osim u Japanu, gdje istu ulogu ima plava boja).
Što se tiče crvene boje, ona je praktično oduvijek signalizirala opasnost, mnogo prije modernog saobraćaja. S obzirom na činjenicu da je to boja sa najdužom talasnom dužinom, ona se najlakše razaznaje iz daljine.
Žuta boja, s druge strane ima talasnu dužinu između crvene i zelene. Zbog toga je idealna kao simbol opreza.
