Temperature vode u sjevernom Atlantiku su ekstremno visoke već oko tri mjeseca. Iza toga stoji El Niño? Ili nedostaje saharski pijesak? Naučnici nagađaju o razlozima - ali su vrlo zabrinuti.
Sjeverni Atlantik se zagrijava svakog ljeta - to je jasno. Ali zagrijavanje oceana nikada nije bilo tako snažno od početka satelitskih mjerenja: 11. juna prosječna vrijednost bila je 22,7 stepeni, što je 1,1 stepeni iznad dugoročnog prosjeka od 1982. do 2011. godine. Ovo pokazuju podaci Climate Reanalyzer Univerziteta u Maineu, koji se prikupljaju od 1981.
Dvostruko neuobičajeno
Njemačka meteorološka služba (DWD) također koristi ove podatke. Sadašnji rekord je neuobičajen u dva aspekta, navodi DWD:
"Prvo je riječ o velikoj razlici u odnosu na prijašnje rekorde. Drugo, to je neuobičajeno dugo vrijeme od gotovo tri mjeseca, u kojem je temperatura daleko veća u odnosu na prethodne godine."
I fizičar Anders Levermann, voditelj odjela za istraživanje složenosti na Potsdamskom institutu za istraživanje utjecaja na klimu, to vidi na isti način:
"Ovo je stvarno apsolutno neuobičajeno. Čak i ako je, nažalost, dio dugoročnog trenda globalnog zatopljenja."
Sve ovo također izaziva veliku zabrinutost na međunarodnom nivou, piše DW.
Saharski pijesak kao razlog?
Ali što stoji iza takozvane anomalije temperature površine Sjevernoatlantskog mora? O tome među naučnicima postoje različite hipoteze. Jedno od mogućih objašnjenja je saharski pijesak, odnosno njegov nedostatak.
Pijesak ili prašina sjevernoafričke pustinje toliko je sitan da ga vjetrovi mogu nositi hiljadama kilometara.
"Pijesak u zraku ostavlja takoreći laganu sjenu na morsku površinu i tako smanjuje sunčevu energiju koja tamo stiže”, kaže Levermann.
Ali, ove je godine očito manje pijeska u atmosferi. To znači da više sunčevog zračenja dopire do mora i more se time jače zagrijava. Ovu tezu prije svih zastupa meteorolog i istraživač klime Michael Mann sa Univerziteta Pennsylvania State.
Ili manje sumpornih aerosola?
Nedostatak određenih sumpornih aerosola također bi mogao igrati ulogu. Već nekoliko godina nije dopušteno dodavati toliko sumpora u gorivo za brodove. Na taj način manje tih molekula - koje također imaju učinak zatamnjenja na morskim površinama - dospijeva u atmosferu.
"Aerosoli u zraku definitivno mogu regionalno utjecati na temperaturu. Koliko je snažan utjecaj u ovoj situaciji ne može se reći u ovom trenutku. Potrebna su daljnja istraživanja", kaže Levermann.
Manje vjetra
Prema DWD-u, drugo moguće objašnjenje za rekordne temperature je pomak u područjima visokog i niskog pritiska. Jednostavno rečeno, ovo stvara manje vjetra i tako utiče na stanje mora. Tako se topla površinska voda manje miješa s hladnijom vodom u dubini.
Oceanograf Martin Visbeck iz GEOMAR Helmholtz centra za istraživanje oceana u Kielu također to smatra najvažnijim razlogom. "Trenutno vidimo promjenu u područjima vjetra - također poznatu kao sjevernoatlantska oscilacija. Kao rezultat toga, pasati (stalni planetarni vjetrovi) i zapadni vjetrovi, koji inače također hlade površinu mora, slabiji su nego inače.
Klimatske promjene kao glavni pokretač
Fenomen sam po sebi nije nov. Ali pogađa planetu koja postaje sve toplija - i trenutno se poklapa s vremenskim fenomenom El Niño. To uzrokuje složene promjene u cirkulaciji u atmosferi i povišenije temperature na globalnoj razini. "Imamo dugoročni trend globalnog zatopljenja. Ako onda postoje i pojedinačni događaji poput sadašnjeg, brzo ćemo iskusiti ove iznimno visoke temperature", objašnjava Visbeck.
Levermann se također slaže: "Važna promjena klimatskog sustava velikih razmjera koju poznajemo je globalno zagrijavanje. Ostali različiti učinci tada dolaze na vrh, da tako kažem".
Problemi za ribe i korale
No, kakve su posljedice rekordnih temperatura? Za ekosustave u sjevernom Atlantiku one bi mogle imati drastične učinke, kaže Visbeck. "Korali i određene vrste riba vjerojatno će imati problema, kao što je pojačano izbjeljivanje korala. Neke bi ribe mogle imati manje potomaka. A neke bi mogle migrirati u hladnija polarna područja, što opet može tamo uzrokovati probleme."
Problem je što su, kaže on, kolebanja temperature u moru općenito puno manja nego na kopnu. Stupanj više od dugogodišnjeg prosjeka je stoga enormno odstupanje. "Mnoge su vrste vrlo specifično prilagođene određenom staništu i temperaturnom rasponu. Takve drastične promjene mogu imati ozbiljne posljedice za njih", kaže Visbeck.
Jake oluje?
Jednu drugu posljedicu mogli bismo također izravno osjetiti mi ljudi. Jer topliji oceani znače više vodene pare i više energije u atmosferi – dva sastojka za jake oluje. Morsko područje uz zapadnoafričku obalu - gdje se javlja većina uragana - trenutno je znatno toplije nego inače.
A sezona uragana tek počinje i trajat će do kraja novembra. "Iako nikada ne možete predvidjeti tačan broj ili snagu uragana, fizika je međutim jasna: 90 posto globalnog zatopljenja apsorbiraju oceani. To znači da više energije stavljamo na raspolaganje tropskim olujama, poput uragana i tajfuna, i da oni postaju sve jači", kaže fizičar Levermann.
El Niño 'razdire' oluje u Atlantiku
Unatoč tome, američka Nacionalna uprava za oceane i atmosferu (NOAA) sa 40 posto vjerojatnosti računa sa prosječnom sezonom uragana. Razlog za to je ponovno El Niño, kako objašnjava oceanograf Visbeck: "To čini vjetrove na većim visinama bržima od onih blizu površine. Ali to ima tendenciju 'kidanja' oluje, zbog čega one obično ne postanu tako velike kako su mogle."
Posljedice bismo mogli osjetiti i u Europi. "Zato što se temperatura vode na zapadnim i južnim obalama Francuske upravo jako zagrijava sa do pet stupnjeva iznad normale", kaže Helge Gößling, klimatski fizičar na Institutu Alfred Wegener u Bremerhavenu. Ukupno tople temperature vode u sjevernom Atlantiku mogle bi dovesti do toplijeg ljeta u središnjoj Europi do avgusta. Topli zrak također upija više vode, koju bi zapadni i južni vjetrovi mogli nositi u Europu. To potiče obilne padavine.
Ovo je još jedan razlog zašto trenutni temperaturni rekordi zabrinjavaju znanstvenike. "Kao istraživači klime, već dugo znamo da takvi događaji postaju sve žešći", kaže Levermann. Ali, on kaže, da još uvijek ima prostora za djelovanje: "Ako uspijemo postići energetsku tranziciju u sljedećih 20 godina i prestanemo sagorijevati ugljen, naftu i plin, možemo stabilizirati klimu i zadržati daljnje temperaturne rekorde unutar granica", kaže Levermann.
