Proljetni festival u Kini ima veliki demografski i politički značaj. To je posljednji preživjeli relikt prošlosti i podsjetnik na vrijeme kada su se proširene porodice okupljale u zavičaju kako bi s poštovanjem pozdravili starije članove porodice, prenijeli želje za prosperitetom ("Gong xi fa cai" na mandarinskom) među mlađom generacijom i radost zbog rođenja nasljednika, piše britanski Telegraph.
Gotovo 40 godina prisilne politike jednog djeteta, da ne govorimo o nebrojenim smrtnim slučajevima od covida-19 među starijim osobama za vrijeme zadnjega proljetnog festivala, uzelo je nepovratni demografski danak.
Ove godine snijeg remeti putovanja i zabavu, a ne pandemija. Krilatica ‘Dobre želje, obogati se‘ zvuči isprazno u danima ekonomske stagnacije i propadanja.
U zemlji i inozemstvu velika pozornost se 6. februara posvećuje neočekivanom i iznenadnom usponu kineske berze, koji se očito temelji na vijestima da je kineski čelnik Xi Jinping u konklavi s tržišnim regulatorima donio nove mjere za oživljavanje povjerenja tržišta.
Nema sumnje da je tajming za ovu karakterističnu intervenciju privrednog upravljanja pažljivo odabran kako bi izazvao blagdansko veselje. Međutim, svako ko na Zapadu vjeruje u to, treba napraviti korak unatrag i ponovno razmisliti. Uostalom, usponu su pridonijeli prepoznatljivi državni ulagači.
Godinama je najveće Xijevo postignuće bilo "izvlačenje miliona iz siromaštva", pri čemu je tiho ignorirao činjenicu da se radilo više o uklanjanju komunističkih ideoloških prepreka prosperitetu nego o implementaciji bolje uravnoteženog ekonomskog modela.
Najnoviji razvoj događaja bio je neizbježan, dogodila se katastrofa s nekretninskim balonom koji je sada puknuo. Udio od 30 posto koji je sektor imovine imao u ekonomiji sada je mlinski kamen koji ga vuče u blato, a drugi sektori padaju u nered koji je stvorio.
Osim trenutne krize, stvari ne izgledaju puno bolje niti dugoročno. Radna snaga u Kini stari i smanjuje se, a mlađe generacije su sve nezadovoljnije.
Nezaposlenost mladih dosegla je rekordnu razinu od više od 21% u junu 2023. godine. Kako je Vlada odgovorila na alarmantne brojke? Prestala je objavljivati izvješća. Nije ni čudo što na tržištu vlada oprez
Dok zapadni mediji sve spremnije kritiziraju ekonomsku nesposobnost kineskog vodstva, međunarodne institucije su i dalje oprezne. U decembru je Svjetska banka objavila čitljivo, elegantno izvješće o kineskoj ekonomiji u kojemu se detaljno opisuju kvantitativni dokazi za mnoštvo problema koje u ovom trenutku muče kinesku ekonomiju.
Kao što i priliči stručnosti i vjerodostojnosti organizacije, u izvješću se također nudi niz prijedloga o tome što bi bilo ‘primjereno‘ da Kina učini kako bi oživjela svoje bogatstvo. S obzirom na razinu do koje je Xi Jinping preuzeo osobnu kontrolu nad polugama državne moći, on je neupitno jedini arbitar ekonomske politike na visokoj razini. U skladu s tim treba napomenuti da u cijelom dokumentu od 58 stranica nema niti jedne reference na Komunističku partiju, a kamoli na Xi Jinpinga.
Propust da se navedu imena ponavlja se u mnogim zapadnim procjenama i analizama. Rezultat je široko rasprostranjen, ostavlja pogrešan dojam da Kina ima ekonomiju koja se vodi poput bilo kojeg zapadnog slobodnog tržišta, s izazovima koji bi se mogli "prikladno" rješavati na relativno konvencionalan način.
Vjerojatno je istina da bi dobro isplaniran i proveden program koordiniranih reformi mogao umanjiti niz aktualnih privrednih prepreka u Kini. Ali izazovi se neće rješavati na takav način, jer to nije ono što Xi Jinping radi.
Umjetan, kratkoročni porast tržišnog optimizma potaknut potrošačkom groznicom od 6. veljače ne predstavlja vjerodostojnu politiku za popravljanje nereda koji je KPK napravila nakon covida ili za liberalne ekonomske reforme.
Xi Jinping ima potpuno drugačiji program, koji uključuje ekonomski riskantne ciljeve kao što je aneksija Tajvana i nastavak podrške Putinovoj Rusiji. Sve što je njegova intervencija na tržištu dionica učinila jest naglašavanje koliko su konvencionalne tržišne snage nevažne u Kini.
Većina racionalnih zapadnih analiza slaže se da je ekonomski angažman s NR Kinom neizbježan. Kineska ekonomija zarobljena je u spirali demografskog sloma i opterećenosti lošim dugovima.
Ali koliko god ekonomska situacija bila loša, politički rizici trebali bi težiti još više.
Kineska nacionalna strategija pod Xijem predstavlja političko, vojno i ekonomsko natjecanje sa Zapadom. Autokrat temelji svoju reputaciju na čvrstom, isključivom kineskom nacionalizmu i neovisnosti od poretka koji se temelji na pravilima pod vodstvom Zapada. U Hong Kongu je već pokazao nešto od svojih namjera za Tajvan.
Prošle je godine objavljeno da je 68 % velikih korporacija kupilo osiguranje od političkog rizika 2022. godine, u usporedbi s 25 % 2019. godine. Kina, zemlja u kojoj firme funkcioniraju po volji političkih vladara, smatra se posebnim faktorom rizika.
Izvršni direktor Američke investicijske banke koji je u septembru prošle godine rekao da je vrlo oprezan kada je u pitanju kineski rizik, krajem novembra je otvoreno izjavio da će sve oklade propasti ako dođe do rata na Tajvanu. Njegova bi banka izašla iz Kine ako bi mu američka vlada to naredila.
Ekonomisti i poslovni analitičari koji se fokusiraju na izglede za rast BDP-a ili pad nezaposlenosti stavljaju fokus na potpuno pogrešna pitanja. Naše razumijevanje kineske ekonomije bilo je pogrešno jer nismo vidjeli koliko je toga izgrađeno na dugovima.
Sljedeća stvar koju ćemo razotkriti mogla bi biti naša posljednja, dragocjena iluzija o tome kako će Xi reagirati na propadanje vlastite zemlje u ekonomsko blato, s demografskim potonućem. Vrijeme je da se pripremimo za novi hladni rat.
