Dionice energetskih kompanija su pale i postale su prava prilika za kupnju. Jer, većina se tržišnih analitičara nada da će se, kad pandemijska kriza prođe, cijena nafte vratiti na razine oko 60 dolara po barelu pa će se oporaviti i dionice energetskih kompanija, piše Jutarnji list.
Ipak, poprilično je iznenađenje na tržištima izazvala vijest The Wall Street Journala da se u kupnju naftnih dionica četiri evropska energetskih kompanija upustio Javni investicijski fond (PIF) Saudijske Arabije. PIF raspolaže s nešto više od 300 milijardi dolara, a proteklih je dana kupio dionica četiri evropskih energetskih kompanija: norveški Equinor, Royal Dutch Shell, francuski Total i italijanski Eni u iznosu od milijardu dolara. Cijela je operacije izvedena pod krinkom tajnosti i poznato je samo da je PIF kupio 200 miliona dolara vrijedne dionice Equinora i tako postao dvanaesti na dioničar kad je riječ o vlasničkom udjelu.
Cijela ova priča intrigantna je iz više dimenzija. PIF je zamišljen kao alat kojim će saudijski prijestolonasljednik Muhamed bin Salman (MBS) provoditi politiku diverzifikacije saudijske ekonomije i okretanja od energetike. Proteklih je godina PIF kupio respektabilne udjele u Uberu (3,5 milijardi dolara), zatim u Vision fondu SoftBank Grupe (45 milijardi dolara). I u Teslu (nešto manje od 2 milijarde dolara). Sada se pak okreće energetskim kompanijama.
PIF nominalno vodi Yasir al-Rumayyan, koji je istodobno i čelni čovjek saudijske naftne kompanije Aramco. Koja je nedavno izašla na financijska tržišta i nije baš najbolje prošla. Neki su autori navodili kako su brojni saudijski ulagači, koje je vlast “pozvala” da se uključe u izlazak kompanije na berzu, jako nezadovoljni jer su na gubitku.
Strategija se ipak donekle razotkriva kad se uzme u obzir da je PIF prošli mjesec kupio 8,2 posto udjela u Carnival Corp, tvrtki koja upravlja kruzerima. I čije su dionice također snažno pale, gotovo 20 posto zbog smanjenja potražnje za kružnim putovanjima (i tragedije s velikim brojem zaraženih na kruzerima).
S druge strane, kako navodi Institut za međunarodne financije (IIF), Saudijska Arabija je odlučila u ovoj krizi djelovati drukčije nego prije te neće gubitke zbog niske cijene nafte - planirana je cijena nafte od oko 80 dolara po barelu za uravnoteženi proračun, a na londonskom je tržištu u četvrtak ujutro cijena porasla za 0,8 posto, na 33,10 dolara - pokrivati sredstvima iz fondova. MBS, koji vodi ukupnu saudijsku politiku (ne pretjerano uspješno, što se vidi u primjerice ratu u Jemenu u koji se uključio prije pet godina i nije postigao ništa osim neprestanog rata), ovaj je put odlučio, kako donosi IIF, zadužiti se na međunarodnim tržištima. Što je javno rekao Muhamed Al Jadaan, ministar finansija.
Globalno je tržište energentima u jednoj od najtežih kriza. Prvo je izbio cjenovni rat Saudijske Arabije i Rusije pri čemu je ova potonja odbila smanjenje proizvodnje kako bi se zajamčile postojane cijene. Rusija je naime planirala svoj budžet na cijeni barela od 42 dolara. I spremna je iz svog fonda, teškog oko 150 milijardi dolara, podmirivati gubitke. Cilj je ruske operacije pokušati na svaki način iz igre izbaciti što više američkih proizvođača nafte iz škriljevca kojima je nužna cijena veća od 50 dolara po barelu da bi uopće opstali.
Moskva računa da bi krahom tog segmenta naftne proizvodnje SAD opet postao ovisniji o uvozu te ne bi pravio ruskim tvrtkama probleme na evropskom tržištu: Washington nudi velike količine ukapljenog plina, protivi se izgradnji plinovoda Sjeverni tok 2 i tako otežava poziciju Gazproma. Rijad je odgovorio povećanjem proizvodnje i cijene su dramatično pale. Do te mjere da postoji opasnost da uskoro više neće biti praznih skladišnih prostora na svijetu.
MBS je operaciju kupovine, a saudijski su izvori za Wall Street Journal rekli da se može očekivati nastavak “shoppinga”, pokrenuo dakle nadajući se da će u nekoj budućnosti zaraditi, i na naftnim tvrtkama i na kruzerima. Ali i nade da će na sastanku OPEC+ (zemlje članice OPEC-a + Rusija) u četvrtak doći do dogovora o proizvodnji koji bi onda podigao cijene nafte: Moskva je u srijedu najavila da je pripravna smanjiti proizvodnju za 15%.
U petak je sastanak G20 na temU cijene nafte gdje se očekuje da i SAD pristane na neki kompromis. I da se cijene nafte podignu. Ključni je problem ipak ne sam cjenovni rat već manjak potražnje: gotovo polovica i to industrijski razvijenog svijeta je pod karantenom. Francuska i Njemačka bilježe povijesne razine gospodarskog pada u prošlom mjesecu.
Kad će i u kojoj mjeri oživjeti potražnja za naftom u ovom je trenutku poznata nepoznanica. Tako da nije isključeno da se MBS opet pogrešno zaigrao.
