Sigurno znate da je dobro grliti djecu i sigurno to činite često, kad god se pruži prilika za zagrljaj. No, često to napravimo onako nabrzaka, usput, samo da pokažemo na još jedan način ljubav prema djetetu i iskoristimo priliku da mu budemo blizu.
Zagrljaji liječe. Nekad kad se osjećamo loše, tako nam dobro dođe taj zagrljaj s nekom dragom i bliskom osobom. Doslovno imamo osjećaj kao da nas to liječi. A ko nam može biti ljekovitiji partner za zagrljaj od našeg djeteta? Grlimo ih tako često kao da želimo iskoristiti svaku priliku prije nego nam odrastu…
No, često ne mislimo o tome koliko traje taj zagrljaj, nego smo sretni da smo ga uopće „ulovili“, posebno ako imamo dijete koje često „škrtari“ na zagrljajima. Iskoristimo što nam se pruža. A znate li da zagrljaj postaje još moćniji ako traje duže? I to barem 20 sekundi. O, da, tada ćete osjetiti punu moć zagrljaja – kao i dijete.
Prije nego pomislite kako to nema baš puno smisla i kako je zagrljaj – zagrljaj, ma koliko trajao, moramo reći da postoje naučni dokaza za upravo suprotno. Postoji nešto snažno i čarobno u zagrljaju koji traje barem 20 sekundi. To je nešto što daje snagu, a da uistinu djeluje dokazano je i studijom koja je provedena još 2003. godine. Ta je studija provedena na parovima, ali stručnjaci smatraju da je potpuno jednako i s roditeljima i djecom.
Na temelju rezultata te studije, stručnjaci su pojasnili zašto je to tako. Naime, osjećaj maženja, pažnje kakvu dobivamo grljenjem pokreće duboko ukorijenjen, instinktivni osjećaj sigurnosti i ugode. Dvadeset sekundi je svojevrstan prag za koji su naučnici ustanovili da tada počinje otpuštanje hemikalija koje potiču dobro raspoloženje, kao što je oksitocin koji to pokreće.
Pretpostavlja se da zagrljaji imaju sličan učinak kao i poziranje za samopouzdanje ili osmijeh za poboljšanje raspoloženja. Zagrljaj je još jedan fizički način da popravimo i pozitivno utječemo na svoje mentalno blagostanje. Kažu da taj zagrljaj može biti čak i grljenje jastuka, jer će nas to vratiti u onaj siguran, fizički osjećaj u maternici. Naravno, zagrljaj koji nam je uzvraćen je neuporedivo bolji.
Kad grlimo naše dijete, mi osjećamo smirenje, kao da nam neki mir usporava disanje i otkucaje srca. No, jednak učinak zagrljaj ima i na dijete, i to su naučnici dokazali tokom studije u kojoj je mjeren takozvani R-R interval. Naučnici su otkrili da kada roditelji grle svoje bebe, dojenčad pokazuje niže otkucaje srca i povećanu parasimpatičku aktivnost, što je pokazatelj manjeg stresa. Ipak, nije bilo jednako kad bi bebu grlio roditelj i kad bi ju grlila neka nepoznata osoba.
Ipak, moramo napomenuti da postoji mnogo faktora koji mogu utjecati na ograničavanje trajanja zagrljaja s djecom – njihova razvojna faza, raspon pažnje, senzorni problemi i individualne osobnosti. Neka djeca imaju veliki problem sa sputavanjem, a zagrljaj gledaju upravo tako, kao sredstvo sputavanja. I ne igra neku veliku ulogu to što im je zagrljaj ponuđen kao sredstvo za umirenje ili podršku.
Dok dijete koje ne želi zagrljaj, ne bi trebalo prisiljavati na zagrljaj, na primjer, u vrtiću ili kad su u pitanju rođaci, te ga treba svaki put pitati za dopuštenje da ga se zagrli, roditelj bi trebao intuitivno znati koje dijete može „podnijeti“ duži zagrljaj, a koje ne. Uostalom, ugoda i zbližavanje tokom zagrljaja od 20 sekundi funkcioniraju samo ako vaše dijete to želi. Ako ih to izloži stresu, nakon toga neće imati niži broj otkucaja srca. A ako dijete ne želi tako dugo sjediti mirno u zagrljaju, to ne znači da nešto nije u redu s njim ili s vašom vezom, stoga nemojte to shvatiti lično.
