Psihologinja i porodična savjetnica Katarina Jovanović piše o najčešćim roditeljskim zabludama.
Volim svoje dijete, žrtvujem se za njega, ono je uvijek na prvom mestu. Kad poraste znat će to da cijeni.
Ne, neće. Cijenit će isključivo sebe. Roditelji koji su svoju djecu mazili, pazili, ugađali im i štitili od svega i svačega, između ostalog i od odgovornosti, a onda očekivali da djeca to “vrate” tako što će ih poštovati i slušati – grdno će se razočarati. Svakodnevno svjedočim toj čudnoj alhemiji kojom se višak slobode i manjak odgovornosti preliva u simptome. Ekstremnim prezaštićivanjem odgajamo generaciju otuđene i grabljive djece, koja jesu inteligentna, ali nisu sposobna da poštuju osjećanja i stavove drugih.
Kada shvati kako je meni, promjenit će svoje ponašanje.
Pomirite se sa činjenicom da vaša djeca uglavnom ne primjećuju kako je vama. Možete da bijesnite, možete da patite u tišini, možete da zvocate. Džaba. Promijenit će svoje ponašanje samo ako to ponašanje počne da ih košta.
Normalno je da dijete bude bezobrazno.
Nije. Normalno je da djeca pomeraju granice, to im je razvojni zadatak. O nekim granicama nema pregovora. Neka pravila, međutim, treba da se mijenjaju kako dijete odrasta i idealna su za pregovaranje. Pregovaranje podrazumijeva smišljanje argumenata, odbranu ličnog stava. Vežbajte svoje dijete u pregovaranju i imajte u vidu – pravila i vi treba da poštujete.
Pustiću ga/je, svi to rade.
Ne. Pustićete ih zato jer je tako lakše.
Što da ga/je maltretiram? Naradit će se u životu.
Neće. I dalje će očekivati da neko drugi to uradi umjesto njih.
Najvažnije je da u meni vidi najboljeg prijatelja.
Ok. A ko će im onda biti mama i tata?
