Odluči li se Kina zauzeti Tajvan silom, učinit će to munjevitom 48-satnom ofanzivom kako Zapad ne bi imao vremena odgovoriti, tvrde diplomatski izvori za The Telegraph.
Peking je u više navrata prijetio da će preuzeti otok za koji tvrdi da je njegov. Kina, naime, već danima održava ratne vježbe, okružujući otok kako bi pokazala svoj bijes nakon što je predsjednica Zastupničkog doma američkog Kongresa Nancy Pelosi postala najviše rangirani američki posjetitelj tog teritorija u posljednjih 25 godina. Vježbe bi trebale završiti u nedjelju.
Tajvanska vojska izvijestila je da je u vježbama u subotu sudjelovalo 20 kineskih vojnih aviona i 14 ratnih brodova, a kineske bespilotne letjelice ponovno su primijećene iznad otoka Kinmen pod tajvanskom upravom. Vježbe predstavljaju najveći kineski prikaz vojne snage otkako su raketne vježbe izvedene sredinom 1990-ih potaknule SAD da pošalje dva nosača aviona u Tajvanski tjesnac.
Ujedinjenje Tajvana s Kinom dio je strategije predsjednika Xija Jinpinga za ‘oživljavanje‘ kineske nacije do 2050., a ranije se smatralo da se Peking priprema za ‘oružano ujedinjenje‘ u nekom trenutku u sljedećih pet do 10 godina. Ali, sada brojne zapadne vlade djeluju pod pretpostavkom da će vojna ofanziva nastupiti puno ranije jer smatraju kako je Xi naučio lekcije iz ruskih neuspjeha u Ukrajini, navodi spomenuti britanski medij.
Potrebna su dva dana
Peking je navodno detaljno proučio invaziju Moskve i odgovor Zapada kako bi vidio koje lekcije trebaju naučiti kineske oružane snage. Kina je navodno zaključila da su zapadnim liderima bila potrebna najmanje dva dana da bi odgovorili na Putinov brutalni napad na Ukrajinu 24. februara, i smatraju da je to ključno vremensko razdoblje u kojem se mogu postići nepovratni dobici.
Budući da nisu uspjeli zauzeti Kijev i srušiti vlast Volodimira Zelenskog u prvih 48 sati rata, Xi vjeruje da su Rusi ostavili širom otvorena vrata za značajnu podršku Zapada, tvrde diplomatski izvori. Stoga će za Kinu biti ključno da izbjegne činjenje iste pogreške u slučaju Tajvana, ako želi izbjeći dugotrajni rat.
Međutim, unatoč svemu, malo je vjerovatno da će ova trenutna kriza uskoro prerasti u rat. Svaka potencijalna vojna akcija suočila bi se s "realnom mogućnošću rata sa SAD-om", smatra Sidharth Kaushal iz utjecajnog londonskog think-tanka RUSI, dodajući da je "Kineska narodnooslobodilačka vojska (PLA) još uvijek sila u razvoju".
Unatoč tome što je navodno najveća vojska na svijetu, PLA nije testirana u borbi i neuspjeh bi mogao fatalno potkopati Xijevu moć uoči ključnog stranačkog kongresa na kojem se očekuje da će dobiti treći mandat bez presedana. "To je vjerovatno neostvarivo u ovome trenutku. Postoje neki značajni rizici za Kinu", dodaje Kaushal za The Telegraph.
Napad već sljedeće godine?
No, Kina ne skriva činjenicu da smatra kako je Tajvan dio njenog teritorija i da će upotrijebiti silu kako bi vratila otok pod svoju kontrolu, ako to bude potrebno. U prošlosti je Tajvan upozoravao da bi do napada moglo doći već 2023. godine. Drugi analitičari predviđaju da će se to dogoditi kasnije, no većina se slaže da će se sigurno pokušati izvršiti napad u nekom trenutku.
Kada se pokušava odgovoriti na pitanje ‘na koji način‘, ovosedmični su događaji učinili stvari malo jasnijima. Kineske ratne igre bez presedana uključivale su ispaljivanje projektila u vode oko Tajvana, kao i navodno iznad samog otoka, zajedno s pomorskom blokadom i preletima borbenih aviona koji su ulazili u zračni prostor teritorija. Ranije ove sedmice PLA je vježbala amfibijsko iskrcavanje na plaži nasuprot Tajvanu.
Neke ili sve ove stvari mogle bi se pojaviti u bilo kojoj budućoj vojnoj operaciji. Vjerovatno je da će Peking umjesto toga ipak izvesti progresivno i postupno gomilanje snaga, pri čemu će svaki novi korak u tom gomilanju biti taman toliki da ne bude dovoljan povod Zapadu da vojno uzvrati na taj potez.
Smatra se da je cilj Pekinga pritisnuti Tajvan sve dok mu jedina preostala opcija ne bude saradnja, poput zmije koja se omotava oko svog plijena. Općenito postoje četiri moguća scenarija koja bi se mogla dogoditi.
Kina blokira Tajvan
Produženje vojnih vježbi moglo bi se iskoristiti da se Tajvan iscrpi financijski, ekonomski i operativno. Tako bi se iscrpilo tajvanske oružane snage koje bi se dugo vremena držale u stanju visoke pripravnosti. Također bi se omogućilo Kini da rasporedi vojne snage na najbolje moguće položaje kako bi mogla brzo pokrenuti napade.
Snage kineske narodnooslobodilačke vojske koje se nalaze na istoku otoka djelovale bi kao ‘crta razgraničenja‘ kako bi spriječile druge zemlje, a tu se prvenstveno misli na SAD, da vojno interveniraju. Iako bi došlo do negodovanja i to bi svakako imalo utjecaja na međunarodne pomorske puteve, malo je vjerovatno da će biti snažnijeg međunarodnog odgovora.
Napad na otoke Matsu i Kinmen
Male otoke provincije Fujian, od kojih se neki nalaze na manje od 10 kilometara od kineskog kopna, Kina već dugo smatra dijelom vlastitog teritorija. Tu spadaju otoci Matsu, sjeverozapadno od Tajvana, i Kinmen, lanac otoka istočno od obale kineskog grada Xiamena.
U znak pokazivanja vlastite snage, ali i testiranja odlučnosti Zapada, Peking bi mogao izvršiti invaziju na neke ili sve otoke, na kojima živi oko 20.000 ljudi, uz minimalne troškove. Otoci su dovoljno mali da mnoge zemlje možda ne žele riskirati sveopći rat oko njih. Međutim, američki Zakon o američko-tajvanskim odnosima ove otoke smatra dijelom Tajvana pa bi se Washington mogao osjećati prisiljenim intervenirati.
Zračni i raketni napad na tajvansko kopno
Kako bi pokušao oslabiti Tajvan, a istovremeno smanjiti rizik od uključivanja u potpunu invaziju, Peking bi se u trećem potencijalnom scenariju mogao odlučiti za ograničene napade iz zraka. Obalna odbrana, radari i aerodromi bili bi njihovi najvjerovatniji ciljevi. Kina bi vjerovatno izbjegla ciljanje glavnih naseljenih mjesta kako bi namamila Tajvan za pregovarački stol bez stvaranja žrtava kako ne bi ojačala odlučnost javnosti vezano uz odbranu.
Bila bi to značajna vojna eskalacija, ali bi Kina mogla smatrati da bi ograničena priroda bilo kakvih napada manje vjerovatno izazvala reakciju Zapada. U ovom scenariju, SAD bi vjerovatno povećao spremnost svojih snaga u regiji, posebno onih u Japanu. Tokio bi također mogao staviti svoju vojsku u pripravnost, posebno usmjerivši pažnju na sposobnost kineskih balističkih projektila.
Potpuna kopnena invazija
U slučaju sveobuhvatnog napada, Kina bi nastojala iskrcati trupe na strateškim tačkama, jureći preko više od 100 kilometara dugog Tajvanskog tjesnaca pod zaštitom raketa i borbenih aviona kako bi odvratili pažnju branitelja. Cyber ratovanje vjerovatno će se koristiti u velikim razmjerima kako bi se ometali oblici komunikacije Tajvana i posijala panika među općom populacijom. Cilj bi bio što brže fizički nadvladati odbranu Tajvana i slomiti njihovu snagu volje za otporom.
Diplomatski izvori rekli su za The Telegraph da Peking vjeruje kako postoji dvodnevni ‘prozorčić‘ za preuzimanje otoka, odnosno da imaju puna dva dana za izvršiti napad prije nego što im Zapad uspije u potpunosti odgovoriti, što je lekcija koju je naučio iz ruske invazije na Ukrajinu.
Međunarodni odgovor bio bi gotovo garantovan. Predvodio bi ga Washington i vjerovatno bi uključivao saveznike Japan i možda Australiju. Druge regionalne sile, poput Indije, vjerovatno bi dodale političku, ekonomsku i retoričku podršku, ali se od njih ne bi očekivalo da vojno interveniraju. Većina zemalja nastojala bi "zaštititi" svoju poziciju između Kine i SAD-a, rekao je Kaushal, kako bi "izbjegla stati na prste Pekingu".
