Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić danas boravi u Priboju, gdje se posljednih dana desilo nekoliko nacionalističkih incidenata koji su preplašili Bošnjake.
Vučić je iz Priboja poručio da voli Srbe, ali da ne može zamisliti taj grad bez Bošnjaka.
"Jednako je ovo zemlja svakog Bošnjaka kao što je moja ili vaša. Ja sam Srbin i predsjednik Srbije i volim Srbe, ali ne mogu da zamislim Priboj bez Bošnjaka. Dajte da sve rješavamo lijepom riječju. Za nas je Priboj ispit da li smo ljudi ili nismo. Svako ko pokuša to srušiti, imat će posla s državom", poručio je Vučić.
No, analitičari za Deutsche Welle smatraju da se radi samo o potezu kojim Vučić sebe želi predstaviti kao pomiritelja. Njihov tekst prenosimo u cijelosti:
Incidenti koji su se proteklih dana desili u Priboju, gradiću na granici sa Bosnom i Hercegovinom, izazvali su nemir među bošnjačkim stanovništvom u tom gradu, ali i reakciju državnih organa Srbije. Tokom pravoslavnog Božića 7. januara grupa neidentifikovanih mladića u Priboju je pjevala „Božić je, pucaj na džamije“, dok je nekoliko dana ranije grupa policajaca, pripadnika Uprave granične policije Priboj, pjevala pjesme u kojima se poziva na ponavljanje zločina u Srebrenici, Vukovaru, Novom Pazaru i Sjenici. Protiv 12 policajaca pokrenut je disciplinski postupak, a predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je za danas najavio posjetu Priboju kako bi se smanjile međuetničke tenzije.
Ministar policije Aleksandar Vulin naveo je „da u MUP-u nema mjesta za ponašanje koje se nedavno dogodilo u Priboju" i najavio da je formirana radna grupa i da će „o kažnjavanju policajaca odlučivati disciplinski organi MUP-a“.
Poslanik SDA Sandžaka Enis Imamović je tokom sjednice parlamenta Srbije uputio pitanje javnom tužilaštvu, kako je rekao, „ne zato što ima povjerenje u njega, nego da skrene pažnju koliko institucije ohrabruju i dozvoljavaju širenje nacionalne i vjerske mržnje“. Podsjetio je da je policija činila zločine u Sandžaku, konkretno u Priboju devedesetih godina, a da sada svjedočimo o ponovnom porastu prijetnji.
Atmosfera mržnje i netrpeljivosti
Više nevladinih organizacija u Srbiji je istaklo, između ostalog, da je višemjesečna kampanja podrške ratnim zločincima, kao i govor mržnje na društvenim mrežama, doveo do atmosfere netrpeljivosti i nepoželjnosti Bošnjaka u tom kraju i u Srbiji. Reakciju države na takve incidente ocjenjuju kao blagu ili najčešće nikakvu i pozivaju državu Srbiju da zaustavi širenje mržnje i zastrašivanje Bošnjaka u Sandžaku.
Današnju posjetu Priboju predsjednika Srbije Gorana Miletića, direktor Civil Right Defenders za Evropu, posmatra prije svega u kontekstu činjenice da se „Vučić nije u Beogradu izjašnjavao o grafitima Ratka Mladića i veličanju ratnih zločinaca, i da je prilično blagonaklono gledao na sve to". "Stoga mi se čini da ovaj odlazak u Priboj sada ne može sve to da popravi“, kaže Miletić za DW.
Pomenuti incidenti moraju se posmatrati kao dio opšte društvene atmosfere, koja se kreira već duži niz godina, ocjenjuje za DW Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji.
„Tu atmosferu kreiraju prije svega mediji pod državnom kontrolom, ali i dio akademske zajednice koji uporno promoviše te stereotipe o Bošnjacima u Srbiji, kao i o Muslimanima na Balkanu uopšte. Nikada nije došlo do dekonstrukcije tih stereotipa, već se oni po potrebi potpaljuju. Sada je to definitivno uzelo maha i stoga je sada i aktuelizovan projekat 'srpski svet', jer se procjenjuje da je možda došao trenutak da se on ostvari“, ističe Biserko za DW.
(Ne)upitna podrška Dodiku
Dešavanja u Sandžaku i odnos vlasti prema tom dijelu Srbije nikako se ne mogu razdvojiti od odnosa Srbije prema Bosni i Hercegovini i Republici Srpskoj, a u krajnjoj instanci i prema Miloradu Dodiku, ističu sagovornici DW. Goran Miletić smatra da je odnos Srbije prema Bosni i Hercegovini „nikad gori“:
„Iz Srbije jedino stiže da je privržena Dejtonskom sporazumu, ali je na terenu sve drugačije. Srbija tu nikako ne igra konstruktivnu ulogu a tamo je prisutan strah kao prije početka rata u BiH. A što se tiče Dodika, on ne bi govorio i radio sve što radi bez zaleđa Srbije. Za one koji u to ne vjeruju, trebalo bi napomenuti da je Dodik prisutan na skoro svakom otvaranju fabrike, mosta ili već bilo čega u Srbiji. Time se šalje poruka i Srbiji i BiH da Srbija bezrezervno stoji iza njega“, naglašava Goran Miletić.
„Faktor mira i stabilnosti"
Sonja Biserko dodaje da je „Sandžak odavno percipiran kao dio 'zelene transverzale', dakle Turska, Makedonija, Kosovo, Sandžak, Sarajevo, i ta teza umnogome određuje odnos prema muslimanskom stanovništvu generalno“. Sa druge strane tu su sada izjave Aleksandra Vučića i posjeta Priboju, „koje samo služe da se on predstavi pred međunarodnom zajednicom kao faktor mira i stabilnosti“, ocjenjuje predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji.
„A s druge strane podržava sve te desničarske i nacionalističke organizacije, koje na dnevnom nivou narušavaju stabilnost i podižu tenzije u regionu. Može se reći da je ta manipulacija imala uspjeha tokom proteklih godina kod međunarodnih aktera, ali se taj prostor za manipulacije sada smanjio dolaskom nove američke administracije", smatra Sonja Biserko.
Ohrabreni ekstremisti
Direktor Civil Right Defenders za Evropu Miletić ističe da se, nakon blagonaklonog odnosa prema grafitima Ratka Mladića, „videlo da te grupacije imaju podršku vlasti", što je, prema njegovim riječima, „bilo jasno i nakon nedavnog napada vandala na Prajd info centar" (koji se nalazi na svega nekoliko koraka od radnog mjesta predsjednika Srbije- prim. nov).
„Oni su to radili po izlogu Centra polako, bez ikakve žurbe, nekima se vidi i lice na kamerama, i vidjelo se da oni uopšte nisu zabrinuti da bi mogli biti uhapšeni, i da bi mogli snositi neke zakonske konsekvence za to što rade“, objašnjava Miletić.
Goran Miletić napominje da je prvi korak u Vučićevoj metodologiji vještačka podjela „u kojoj se aktivisti za ljudska prava predstave kao nekakvi ekstremisti, kojima se suprotstave razne grupe koje šalju opasne poruke – i to se onda predstavi kao sukob nekakva dva ekstrema. Za to vrijeme Vučić sebe postavi u sredinu, kao umjerenog političara koji rješava probleme. Tu metodologiju poznajemo još od Miloševića, koji je želio da se pokaže kao daleko bolji od radikala. Čini mi se ipak da taj način vladanja ne može dugo da opstane“, zaključuje Goran Miletić.
