Najavljeno – učinjeno. Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić nema problema ni s donošenjem i realizacijom svojih odluka ni s brzinom odlučivanja. Kada je prije mjesec i pol najavio, nakon sjednice “Saveta za nacionalnu bezbednost”, da će se nabava za vojsku drastično povećati, to je izazvalo nemalo iznenađenje u vojnim i stručnim krugovima, piše Večernji list.
Srbija već tri-četiri godine ambiciozno nabavlja nove oružane sisteme i stalno povećava vojni budžet, ali u godinama neizvjesnosti i privrednog očaja koji je izazvala pandemija koronavirusa povećavanje vojnog budžeta zadnja je stvar koju bi državne vlasti drugih zemalja sada poduzimale. A kako je riječ o dramatično velikom povećanju budžeta za vojsku od čak 44 posto, takva vijest doista bode oči. Rebalansom državnog budžeta za 2021., koji glatko prolazi u parlamentu gdje Vučić nema nikakvu oporbu, proračun je povećan za gotovo 400 miliona eura i približio se iznosu od 1,3 milijarde eura.
Prije pet godina je vojni budžet Srbije bio manji od hrvatskog vojnog budžeta, a 90 posto novca trošilo se na plaće vojnika. Vojska Srbije tada je oskudijevala u svemu, tako da se jedan od bivših ministara obrane RH, koji je bio u posjetu Srbiji, nakon povratka čudio kako ta vojska uopće može funkcionirati. Postepeno povećavanje vojnog budžeta susjedne države nije sve dosad izazivalo gotovo nikakvu zabrinutost, no kada vam susjed preko noći povisi proračun za vojsku za 44 posto i odluči da će samo u ovoj godini oko 700 miliona eura usmjeriti na modernizaciju, što znači daljnju nabavu jakih i novih oružanih sustava, onda već zvoni na uzbunu.
Kada se dogodi tako drastično povećanje vojnog budžeta u nekoj državi, prema evropskim pravilima o međusobnom nadzoru vojnih efektiva, ona treba obrazložiti zašto to čini. U suprotnom, netko tko manje ili nikako ne vjeruje u mirotvorstvo Vučićeve Srbije mogao bi pomisliti da se ta država priprema za rat. U novom vrlom svijetu, u kojem smo svjedoci stvaranja novog svjetskog poretka i gdje je sve podložno brzim promjenama, odgovorna državna politika koja se brine o svojoj nacionalnoj sigurnosti u takvim okolnostima treba se voditi sloganom “zamisli nezamislivo”. Srbija jest na papiru vojno neutralna država, ali u stvarnosti se njezin sada već provokativni rast vojnog budžeta sigurno može dovesti u vezu sa sve većim pretenzijama Putinove Rusije na ovim prostorima. A Vučić ionako ne krije ko mu je ovdje uzor.
Vojni stručnjaci iz Srbije pokušali su odmah procijeniti o kakvim se to novim vojnim nabavama Srbije radi i navode da je uglavnom riječ o jačanju ratnog zrakoplovstva, slijedom Vučićevih izjava da Srbija na ovim prostorima opet treba postati glavni vojni faktor. To, naravno, ne znači da je Srbiji u prvom planu neki novi ratni sukob, nego je riječ o jednostavnoj pragmatici da vojna sila stvara i onu političku, a onda i ekonomsku moć. Srbija, dakle, tim dodatnim novcem planira modernizirati svoju borbenu eskadrilu MiG-ova 29, dodatno ojačati helikopterske eskadrile koje sve nose oružje te nabaviti još tri baterije ruskih protuavionskih raketa Pancir-S. Sigurno će se nastaviti i s nabavom naoružanih bespilotnih letjelica kineske i turske proizvodnje.
