Uspjela sam i presretna sam! Nikad nije kasno za ostvariti snove ako ih dovoljno jako želite. Nakon deset padova u ponedjeljak sam napokon uspjela položiti, uzbuđeno govori baka Ferida Elezović Čović (71) iz Svinice Krstinjske u općini Vojnić nakon što je postala ponosna vlasnica vozačke dozvole B kategorije.
Životne okolnosti natjerale su je da se u tim godinama odluči na ovakav podvig. Naime posljednje tri godine živi sama nakon što joj je umro drugi suprug Hasan za kojeg se udala nakon smrti prvog supruga Redžepa s kojim je podigla četvero djece. Djeca su raseljena svijetom. Ona je ostala sama. Dvije godine se Ferida snalazila.
Do ljekara i trgovine u Vojniću i Topuskom je putovala autobusom, a do autobusne stanice u Maljevcu je trebala propješačiti šest kilometara u jednom smjeru. Na bazene i terapiju u Topusko od smrti supruga više nije mogla odlaziti. Komšije bi tražila kada negdje idu da joj donesu litru mlijeka ili kilogram šećera i soli. Shvatila je da tako ne može dalje. Onda se lani odlučila upisati autoškolu u Velikoj Kladuši.
'Znala sam samo vezati pojas'
Put do vozačke dozvole potrajao je 14 mjeseci, što zbog ponavljanja, što zbog pauziranja zbog povrede ruke pri padu ili čuvanja unučice u Njemačkoj. No ništa Feridu nije spriječilo u tome da ostvari svoj cilj, a strpljivost i upornost na kraju se isplatila. Kako navode 24 sata, nebrojeno puta je do autoškole pješačila 12 kilometara u jednom smjeru. No niti to joj nije bila prepreka, a ako je imala sreće povezao bi je neko od komšija ako bi naišao na nju.
"Nikad prije nisam vozila niti sam išta znala o vožnji osim vezati pojas. Uvijek su vozili moji supruzi. Odlučila sam da je lakše da idem polagati vozački nego li da tražim trećeg dida koji bi me vozio", smije se Ferida. Dodala je da je cijeli život bila domaćica i radila na poljoprivredi, a potrebe za vozačkom nije imala, no niti je imala mogućnosti da ranije upiše autoškolu.
Polaganje vozačkog
"Uvijek je bilo nešto drugo preče. Sa suprugom sam živjela u BiH, podizali smo djecu, radila sam u kućanstvu i na imanju hranila blago i radila na poljoprivredi. Nikada nije bilo prilike niti mogućnosti da se na to odlučim. Nakon smrti prvog supruga udala sam se za Redžepa. I sa njime sam u Svinici podizala kućicu. Tu smo si "sklepali" skromni kućerak. I opet nije bilo mogućnosti za nešto drugo. No nakon njegove smrti ostala sam sama, odsječena od svega i silom prilike sam se morala odlučiti na polaganje vozačkog jer ne mogu ovisiti o nekome drugome. Sve je daleko.
Do autobusne stanice u Maljevcu moram puno pješačiti, a Topusko i Vojnić udaljeni su 25 kilometara. Susjedi mi uskoče za sitnice no ne mogu ih stalno nešto tražiti", govori Ferida.
Dodala je da se sada čvrsto odlučila položiti vozački ispit kako bi si olakšala svakodnevnicu. No, morala se, kaže, puno toga odreći kako bi je mogla platiti od porodične penzije od koje živi.
Još samo želi kupiti auto
"Malo sam se zbog godina bojala hoću li uspjeti to. No eto, upornost se isplatila. Prvu pomoć sam položila od prve, testove sam pala dva puta. Vožnja je bila pravi izazov. Bilo mi je teško. Kada sam prvi puta stisnula kočnicu instruktorica je skoro izletjela kroz vjetrobransko staklo, pa sam se više držala gasa. Kvačilo mi je također stvaralo probleme i dosta puta mi se ugasio auto.
No nakon nekog vremena sam uspjela savladati korištenje svih papučica i uskladila pritiske i popuštanje papučica kočnice, kvačila i gasa. Vožnju sam pala deset puta no niti to me nije obeshrabrilo već sam svaki puta imala sve veću želju i volju da to savladam. Dva puta mi se ugasio auto, jednom sam autom zapela za bankinu, drugi put sam otišla u krivu traku, treći puta najašim ma rubni kamen, uvijek nešto, a sada je hvala dragom Bogu sve prošlo super", s olakšanjem govori Ferida.
Kaže da nakon ostvarenog cilja ima još jednu želju, a to je da si kupi neki manji automobil. Uz puno odricanja i truda uspjela je položiti vozački ispit a sada se nada da će po istom receptu uspjeti ostvariti i drugu želju.
"Da sam znala da je ovako lijepo voziti auto davno bih se odlučila na to no ili nije bilo potrebe ili pak nije bilo mogućnosti. Svakom bi poručila i starijima od mene da se odluče, ohrabre i krenu polagati da si olakšaju svakodnevnicu. Nikada nije kasno", zaključuje Ferida.
