S 211 centimetara, visina je Scotu Pollardu pomogla da igra više od decenije u NBA, donijevši mu šampionski prsten najjače svjetske košarkaške lige s Boston Celticsima 2008. godine.
Sada ga to možda ubija, prenosi ESPN.
Pollardu je potrebna transplantacija srca.
To je ionako teška situacija koja je još teža jer mu mali broj darivatelja može osigurati dovoljno veliko i snažno srce da opskrbi krvlju njegovo iznimno veliko tijelo.
Primljen na intenzivnu njegu
U utorak je primljen na intenzivnu njegu u Univerzitetski medicinski centar Vanderbilt u Nashvilleu, u američkoj državi Tennessee. Tamo će čekati dok se ne pojavi odgovarajući donor.
"Ostajem ovdje dok ne dobijem srce. Srce mi je postalo slabije.
Ljekari se slažu da je ovo moj najbolji pokušaj da brže dobijem srce", poručio je iz bolnice.
Pollardova visina i težino od gotovo 120 kilograma isključuje većinu potencijalnih donora za srce koje bi zamijenilo ono koje, zbog genetskog stanja koje je vjerovatno izazvano virusom kojim se zarazio 2021., kuca dodatnih 10.000 puta dnevno.
Polovina njegove braće i sestara ima isto stanje kao i njegov otac, koji je umro u 54. godini. Tada je Scot imao 16 godina.
"To je bio trenutni poziv na buđenje. Ne možete vidjeti puno starih ovako visokih ljudi kako hodaju uokolo.
Tako da znam cijeli život, samo zato što mi je to urezano u mozak kao 16-godišnjaku, da biti visok je super, ali neću doživjeti 80.", rekao je nedavno Scot.
Izabran u prvoj rundi NBA drafta 1997., nakon što je pomogao Kansas univerzitetu da dođe do plasmana među 16 najboljih u NCAA (univerzitetskoj) ligi u četiri uzastopne sezone, Pollard je bio koristan visoki igrač s klupe tokom većeg dijela profesionalne karijere koja se protegla na 11 godina i pet ekipa.
Odigrao je 55 sekundi u putovanju Cleveland Cavaliersa do finala NBA lige 2007., a osvojio je titulu sljedeće godine sa Celticsima uprkos povredi stopala u februaru zbog koje je ranije okončao sezonu.
Pollard se povukao nakon te sezone. Zatim se okušao u glumi i reality programima. Bio je takmičar 32. sezone "Survivora", gdje je izbačen 27. dana.
Svjestan stanja
Iako je Pollard (48) bio svjestan stanja barem otkako mu je otac umro 1990-ih, tek kad se razbolio prije tri godine to je počelo utjecati na njegov kvalitet života.
“Osjećam se kao da cijelo vrijeme hodam uzbrdo”, rekao je telefonom, upozorivši novinara da će možda morati skratiti intervju ako se umori.
Pollard je pokušao s lijekovima i imao je tri ablacije - postupke kojima se pokušavaju prekinuti signali koji uzrokuju nepravilne otkucaje srca.
Pejsmejker, koji mu je ugrađen prije otprilike godinu, rješava samo polovinu problema.
"Svi se slažu da ablacija neće to popraviti, više lijekova to neće popraviti. Trebam transplantaciju", rekao je Pollard.
Pacijenti kojima je potrebna transplantacija organa moraju se kretati kroz labirintski sistem koji pokušava na fer način uskladiti donirane organe s primateljima kojima je to potrebno.
Proces usklađivanja uzima u obzir zdravlje pacijenta, a sve s ciljem maksimiziranja dobrobiti dostupnih organa.
"To nije u mojim rukama. Nije čak ni u rukama ljekara. To ovisi o mrežama donatora", kaže Pollard.
Kako bi maksimalno povećao svoje šanse, Pollardu je savjetovano da se registrira u što je moguće više transplantacijskih centara, ali tamo mora biti u mogućnosti stići unutar četiri sata.
"Povećavam svoje izglede u kockarnici tako što idem u što više kockarnica u isto vrijeme", opisao je Pollard.
Pomiješane emocije
Ove sedmice je otputovao u Vanderbilt, koji je prošle godine obavio više transplantacija srca nego bilo koja druga ustanova u Sjedinjenim Američkim Državama.
Tamo će Pollard čekati novo srce, ono koje je dovoljno zdravo da mu pruži priliku i dovoljno veliko da stane u njegovo preveliko tijelo.
Primljen je kao Status 4, za one koji su u stabilnom stanju, ali sada kada je hospitaliziran mogao bi dobiti pravo na Status 2, drugi po redu prioritet.
"Ne mogu predvidjeti, ali su uvjereni da ću dobiti srce za nekoliko sedmica, a ne mjeseci", napisao je u poruci.
Pollard je priznao da je čudno nadati se da će donator isplivati na površinu, što je zapravo navijanje za nečiju smrt.
"Činjenica je da će ta osoba na kraju spasiti tuđi život. Bit će heroj. Tako ja gledam na to.
Shvatam što se mora dogoditi da dobijem ono što trebam. Dakle, to je stvarno teška mješavina emocija", priznaje on.
Do tada, Pollard čeka sa spoznajom da ista genetika koja mu je pomogla da postane košarkaška zvijezda, do sada odlučujući faktor uspjeha u njegovom životu, prijeti da postane odlučujući faktor u njegovoj smrti.
To je nešto što zna otkako mu je otac umro.
“Razmišljao sam o tome cijeli život. Ja sam iz porodice divova. Najmlađi sam od šestero djece i imam tri brata koji su viši od mene.
I ljudi uvijek kažu: "O, čovječe, volio bih da imam tvoju visinu". Da? Idemo zajedno sjesti u avion i vidjeti da li želiš biti ovako visok.
Nije kao da je biti visok prokletstvo. Nije. Još uvijek je blagoslov. Ali, cijeli sam život znao da postoji velika šansa da neću ostarjeti.
I tako vam daje drugačiji pogled na to kako živiš svoj život i kako se ponašaš prema ljudima", rekao je Pollard.
