I dok određeni broj stanovnika Bosne i Hercegovine jedva sastavlja kraj s krajem, dok je starija populacija na rubu siromaštva, a mladi zbog nemogućnosti zaposlenja i loše ekonomske situacije sve više odlaze iz države, vijećnici Općinskog vijeća Kalesija povećali su svoja primanja. Na jednoj od sjednica su predložili, izglasali i povećali paušale za 100 posto. Načelnik ove općine bio je protiv ovakve odluke, ali se njegov glas ne pika, građani su nezadovoljni, a budžet još više opterećen, piše Federalna.
Vijećnici su usvojili budžet od 13 miliona maraka. Milion je za vijećničke paušale, koje su sami povećali. Građani već pola godine protestima iskazuju nezadovoljstvo zbog ovog čina, ali promjena nema.
„Otprilike izađu 1.000-1.200 maraka mjesečno, a jadnik penzioner radio 40 godina, ustajao 40 godina na posao - ima 360 maraka”, kaže Sadik Osmanović, organizator protesta.
Vijećnici to pravdaju podatkom da su imali najniže paušale. Na šta tačno misle - nismo saznali, jer nijedan od onih koji su digli ruke za povećanje paušala nije želio to komentarisati pred kamerama.
No, tri vijećnika su bila protiv. Dva iz Naroda i pravde i jedan iz SBB-a.
„Vjerujte da je to jedna sramotna odluka, za koju ne znam da li postoji ijedan razlog da se u ovom vremenu opravda”, kaže vijećnik Mujo Mujkić (NiP).
Načelnik Kalesije Sead Džafić je bio protivnik ove odluke. Dugo je, kaže, razgovarao s vijećnicima i ubjeđivao ih da odustanu od ove ideje. Ali, nisu ga poslušali.
“Ja za to nisam. Ja sam otvoreno bio protiv toga. Rekao sam i tad, a i sad kažem da vijećnici mogu smijeniti načelnika i izglasati mu nepovjerenje. I to je van moje moći”, poručuje Džafić (NBL).
A protesti iz mjeseca u mjesec sve malobrojniji. Izgleda da je počela slabiti riječ građana koji su ranije bili glasniji. Ali i dalje su nezadovoljni.
“Nula. Nemam šta više. Kratko i jasno”.
“Nemam ti više šta pričati i lagati. Evo, ja sam sad predao papire za penziju, u 12. mjesecu. Kada će biti, Bog zna”.
“Narod se bori sam za sebe. Drži krave, drži ovce, kako zna. Ide za deset, dvadeset maraka za dnevnicu”.
