Nekoliko stotina građana iskazalo je u subotu (13. novembar) uveče revolt zbog odluke Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije da u utorak zabrani skup na kojem je u Njegoševoj ulici na Vračaru trebalo da bude uklonjen mural Ratku Mladiću.
Skup su podržale desetine udruženja i nevladinih organizacija za koje je nedopustivo da u centru Beograda stoji mural čovjeku osuđenom pred Haškim tribunalom za genocid, progon, istrebljivanje i zločin protiv čovečnosti nad Muslimanima i Hrvatima za vrijeme rata u BiH, piše DW.
„Ovo je nastavak borbe koja ima cilj da u zemlji vlada zakon, a ne pravo jačeg. To je nastavak otpora jer su nam dio Vračara okupirali desničari i određuju ko će da prođe“, rekao je Ivan Đurić, programski direktor Inicijative mladih za ljudska prava. „Naš najveći problem je šta i koga štite, a to je mural Mladića.“
Na Cvjetnom trgu su se u isto vrijeme okupili i pripadnici Levijatana. „Tu smo jer branimo Ratka Mladića“, rekao je za DW jedan pripadnik ove desničarske organizacije.
Dok su govore držali reditelj Stevan Filipović, novinar Rade Radovanović, Aida Ćorović i Jelena Jaćimović, aktivistkinje koje su utorak privedene jer su bacale jaja na mural u Njegoševoj, pripadnici Levijatana uzivkivali su „Ratko Mladić“ i učesnike skupa nazivali „ustašama“.
Skup je završen bez većih incidenata, ali i bez planirane šetnje – demonstranti su od nje odustali iz bezbjednosnih razloga. Oko sat kasnije, organizacija Žene u crnom za DW je potvrdila da im je otet, a potom i zapaljen transparent sa protesta sa natpisom „Nikada nećemo zaboraviti genocid u Srebrenici“.
Zašto veličanje Mladića u Srbiji nije kažnjivo?
Prema članu 387 Krivičnog zakonika u Srbiji, kazna zatvora prijeti onom ko negira genocid – ali samo ako je on utvrđen pravnosnažnom presudom suda u Srbiji ili Međunarodnog krivičnog suda, ali ne i Haškog tribunala.
Da li zato oni koji veličaju Ratka Mladića i negiraju genocid u Srebrenici ne mogu biti krivično gonjeni?
„Nije mi poznato da je iko inicirao krivični postupak, odnosno podnio krivičnu prijavu zbog negiranja genocida utvrđenog presudom Tribunala za bivši Jugoslaviju, tako da ne znam kako bi tužilac postupio u tom slučaju“, kaže za DW beogradski advokat Mihailo Pavlović.
Pavlović objašnjava da je svako osporavanje pravnosnažnih presuda problematično jer urušava načela vladavine prava i obesmišljava pravosudni sistem. „Pravnosnažne presude se moraju poštovati bez obzira na to da li se sa njima slažemo ili ne. O presudama se može debatovati, ali se njihova pravna snaga ne smije dovoditi u pitanje."
„Zato neka vrsta sankcije mora da postoji. Izvjesnost sankcije zbog negiranja zločina bi vjerovatno utjecala na negatore genocida da to ne čine javno“, dodaje Pavlović.
Mural Ratka Mladića neko je naslikao u julu ove godine, a od trenutka kada je Inicijativa mladih za ljudska prava najavila da će ga ukloniti, mural gotovo danonoćno čuva petnaestak momaka. Za DW kažu da ne pripadaju nijednoj grupi, da samo čuvaju svoj kraj i da je Ratko Mladić za njih „heroj“.
Zakon daje još mogućnosti
U Srbiji postoji i Zakon o zabrani manifestacija neonacističkih ili fašističkih organizacija koji u članu 4 kaže da je zabranjena proizvodnja i upotreba simbola kojima se propagiraju postupci osuđenika za ratne zločine.
Da li onda okupljanja u „odbranu Mladića“ i njegove slike na zidu mogu biti kažnjiva?
Advokat Pavlović objašnjava da odgovor i na ovo pitanje zavisi od tumačenja odredaba ovog zakona – da li bi se odnosi samo na fašističke simbole svojstvene Drugom svjetskom ratu ili je kontekst širi. Zakon propisuje novčane kazne za ovakva djela, kaže on.
„Podjsetio bih da je Evropski sud za ljudska prava 2019. godine donio presudu u predmetu Šimunić protiv Hrvatske u kojoj je odbacio predstavku fudbalera Josipa Šimunića koji je na sportskom terenu izvikivao fašistički pozdrav 'Za dom spremni'."
Hrvatski sudovi su Šimuniću ranije izrekli novčanu kaznu na osnovu Zakona o spriječavanju nereda na sportskim takmičenjima.
Pavlović ocjenjuje da bi i u Srbiji bilo prostora da se primjene odredbe Zakona o javnom redu i miru i to po članu 8, u slučaju iscrtavanja grafita ratnim zločincima, što bi rezultiralo izricanjem novčanih kazni.
„Prilično sam siguran da bi tako izrečena kazna prošla test Evropskog suda za ljudska prava, odnosno da bi taj sud odbacio predstavku lica koja veličaju ratne zločince na bilo koji način. Hoću da kažem da prostora za izricanje prekršajnih kazni izgledno ima, samo je pitanje volje i spremnosti organa vlasti da to i učine“, zaključuje Mihailo Pavlović.
