Pravni stručnjak i advokatica Vasvija Vidović komentarisala je za Raport današnju konačnu presudu Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću koji su proglašeni krivim za ratne zločine u BiH, odgovornim za sudjelovanje u UZP kao i za ubistvo počinjeno u na jednom lokalitetu u Hrvatskoj u junu 1992, te osuđeni na po 15 godina zatvora.
Vidović ističe da se ova presuda značajno razlikuje od prvostepene prema kojoj su bili osuđeni na po 12 godina te da je ovom presudom konačno utvrđena umiješanost Srbije u događaje u BiH.
"Za razliku od prvsotepene presude kojom su bili osuđeni na po 12 godina za pomaganje i održavanje ratnih zločina samo u Bosanskom Šamcu, ovom presudom je, a po žalbi tužioca, utvrđeno da su oni bili učesnici udruženog zločinačkog poduhvata (UZP) za opštine u BiH: Bosanski Šamac, Doboj, Sanski Most, Zvornik; a u Hrvatskoj u dijelu Baranja i Zapadni Srijem, ali dakle za UZP.
Značajna je razlika u te dvije presude, i ova presuda je jako značajna zato što je MKSS konačno utvrdio umiješanost rukovodstva jedne vrlo važne institucije kao što je Služba državne bezbjednosti Srbije u događaje u BiH i Hrvatskoj.
Po meni bi bilo jako nepravdeno de je ostalo utvrđeno stanje dosadašnjim presudama da je postojao UZP kada je u pitnaju Hrvatska, a da nije Srbija koja je s druge strane imala umiješanost u događaje i u Hrvatskoj i u BiH. Ovo je veliko dostignuće Tribunala, jedna od najvažnijih odluka", kazala nam je Vidović.
O reviziji tužbe protiv Srbije
O mogućnosti revizije tužbe protiv Srbije, Vidović ističe da postoje razna mišljenja ali da, prema njenom, revizija nije moguća.
"Zbog toga što je revizija podnešena i po njoj je odlučeno kako je već odlučeno. Rok za ponavljanje postupka, što bi jedino bilo moguće u ovakvoj situaciji je bio 10 godina i on je istekao. S druge strane to bi morao biti novi dokaz, a mislim da su nama svi ovi dokazi koji su upotrijebljeni u ovim suđenjima bili dostupni. Radi se o tome da li posjedujemo novi dokaz ili ne i pitanje je roka. Nijedan od ova dva elementa po meni ne bi bio ispunjen", mišljenja je.
O izvršenju pritiska na Srbiju po pitanju izručenja ratnih zločinaca BiH, kaže:
"Ja vjerujem da će se i Međunarodna zajednica angažovati na tome da se taj proces provođenja međunarodne pravde dovede do kraja u najvećoj mogućoj mjeri koliko to uslovi dozvoljavaju, a što podrazumijeva državnu saradnju na ovom području, na Balkanu."
Podsjetila je da je tužilac Brammertz rekao da će oni podržati te procese i založiti se za to da se to provede.
O očekivanjima da Srbija preuzme odgovornost, kaže:
"Od osnivanja Tribunala i brojnih presuda koje su donesene, a koje su se odnosile na djelovanje Vojske Republike Srpske, ni Srbija niti RS to nikada nisu prihvatili i stvarali su javno mnijenje neprihvatanja presuda Haškog tribunala - čast izuzecima u pojedinim Udurženjima građana iz Srbije, ali nisam optimista da će oni u vezi s tim promijeniti svoju politiku."
Nije u pitanju samo Srbija
Ističe da ovdje nije u pitanju samo Srbija i njihovo gledanje na zločine.
"Pogledajte kakvo je gledanje naših tužilaca iz Državnog tužilaštva na tu politiku koja se tiče porvođenja pravde. Pa je li moguće da niko nije odgovarao za negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca pored oko 70 takvih prijava koje su podnesene. Baš ni u jednom predmetu tužilac nije otvorio istragu. Oni takve prijave jednostavno odbace, odnosno donesu odluku o neprovođenju istrage. Pa makar da je proveo istragu i vidio ima li to elemente djela, valjda misle da se našalio visoki predstavnik (Valentin Inzko op.a) kad je nametnuo taj Zakon", kaže nam advokatica Vidović.
Naglašava da je težište provođenje procesa pravde ovdje kod nas, ali svakako i u Srbiji jer, kako kaže, oni tamo djeluju na javnost u Republici Srpskoj i onda je to lančana reakcija nepoštovanja odluka Tribunala.
Međutim, smatra da će vjerovatno doći vrijeme - kao što je došlo i vrijeme hapšenja zločinaca što je bilo nezamislivo 1995., kada će to morati priznati s obzirom da će sigurno snositi posljedice od Međunarodne zajednice za nepoštovanje.
"Mislim da će i mladi ljudi koji nisu umiješani u te zločine drugačije pristupati presudama Međunarodnog tribunala."
S obzirom da je ovo posljednja presuda MMKS, na naše pitanje šta s onim ratnim zločincima koji još uvijek nisu ni isporučeni BiH, niti je pokrenut postupak, Vidović kaže:
"Brummertz je također rekao da će vršiti pritisak na zemlje u kojima se nalaze ratni zločinci uključujući Srbiju, odnosno da će se potruditi da Međunarodna zajednica vrši pritisak da se potmogne završavanje provesa pravde.
Tužilaštvo BiH se bavi predmetima malog značaja
Opet kažem težište je na našem državnom Tužilaštvu, oni naprosto moraju pristupiti gonjenju osoba koje su odgovorne za najteže zločine i koje su odgovorne po komandnoj odgovornosti po te zločine. Oni se bave predmetima malog značaja. Pogledajte koliko su samo predmeta završili, koliko je uopće moguće staviti tih predmeta u proces suđenja jer je oko polovina zločinaca nedostupno već ili su u Srbiji ili u Hrvatskoj, tužilac je to znao, a digao je optužnicu.
Zatim, podginute su optužnice za potpuno zanemarive događaje, naravno nijedan ratni događaj sa posljedicom nije zanemariv, ali ako uzmete u obzir činjenicu da se radi o događajima s malim posljedicama u odnosu na događaje sa velikim brojem žrtava, onda je naravno trebalo dati prednost podizanju optužnica takvim predmetima", kategorična je.
Kaže da je "među tih 20 optužnica koje su podigli, nekoliko njih proslijeđeno kantonalnim Tužilaštvima ili Oktužnim Tužilaštvima u RS, umjesto da su istrage tamo prebačene, a oni se bavili ovdje ozbijnijim predmetima".
"Podržavala sam uvijek rad na predmetima ratnih zločina, sva saznanja o zadovoljstvu ili nezadovoljstvu imam od žrtava s kojima sam u kontaktu zbog toga što uvijek podržavam ovaj posao. Moraju biti nezadovoljni kod ovakvog stanja gonjenja i to se mora promijeniti. I vi novinari možete odigrati veliku ulogu u svemu tome", zaključila je Vasvija Vidović u razgovoru za Raport.
