Ako je vaše dijete povučeno, šutljivo i rezervirano te više voli provoditi vrijeme u samostalnoj igri, vjerovatno ste roditelj malog introverta. Introverzija, kao osobina ličnosti, dio je temperamenta, a to znači da je prisutna od rođenja.
S druge strane je ekstraverzija, a ekstraverti su prilično pričljivi i živahni pojedinci koji svoje vrijeme uglavnom provode u interakciji s drugima. Ako je vaše dijete introvertirano i ako još uvijek niste sigurni kako se nositi s njegovim crtama ličnosti, savjete potražite u nastavku članka.
Introverzija kao osobina ličnosti
Kultura u kojoj živimo prilično je naklonjena ekstravertima. Život introverata u takvom svijetu često se svodi na preživljavanje u okolnostima u kojima ne mogu dati sve od sebe jer su im neprirodne i neugodne. Razlike u ovim osobinama ličnosti imaju svoj srž u nervnom sistemu, a neurološki sistem introverata je drugačiji od ekstraverata.
Naime, neurološki sistem regulira funkcioniranje korteksa tako da njegova pojačana aktivnost kao rezultat daje veću budnost, uzbuđenost i reaktivnost. Kada je njegova aktivnost smanjena, učinak je suprotan. Dosadašnja istraživanja su pokazala da su ekstraverti općenito manje nervno pobuđeni od introverata, što bi značilo da introverti imaju prirodno visoku razinu uzbuđenja uzrokovanu aktivnošću neurološkog sistema.
Upravo zato introverti traže situacije i okruženja koja nisu ispunjena prevelikim brojem podražaja kako bi održali balans i održavali pobuđenost nervnog sistema na optimalnom nivou. Ekstraverti, zbog manje prirodnog nivoa pobuđenosti, traže situacije pune podražaja također kako bi održali optimalan nivo pobuđenosti nervnog sistema.
Zamislite da jednu introvertiranu osobu, koja je prirodno već dovoljno nervno pobuđena, svakodnevno tjerate na aktivnosti i situacije koje dodatno pobuđuju njihov način funkcioniranja.
Osim prevelikog pritiska kojega na taj način stvarate, introvertima ne dopuštate da se izraze na neke druge načine. Time im ne dopuštate da se ostvare i postignu samoaktualizaciju, a tako stvarate osobe koje su hronično nezadovoljne i nesretne sa svojim životom.
Introvertirano dijete i njegove posebnosti
Introverti su često kreativni, znatiželjni, inovativni i duboki mislioci koji imaju nevjerovatna razmišljanja. Vole puno slušati, a malo pričati. No, kada se odluče nešto reći, vjerovatno su u to već toliko sigurni s obzirom na to koliko su vremena proveli u analiziranju informacija. Roditelji bi trebali svoje introvertirano dijete prihvatiti takvo kakvo jest te mu dati do znanja da njegova šutnja, povučenost i introverzija nisu loše.
Neki roditelji brzopleto povezuju takva ponašanja s dječjom depresijom i anksioznosti. Introverzija nije okidač za psihičke poremećaje i bolesti. No, taj problem će se javiti samo ako svakodnevno tjerate svoje dijete da bude nešto što nije. Prihvatanje njegove introverzije će mu pomoći u otkrivanju vlastitih snaga i samoostvarenju zbog čega će imati sretno i zadovoljno djetinjstvo.
Introverti imaju mnoštvo pozitivnih kvaliteta i prednosti koje ih čine jedinstvenima. Iako nemaju puno prijatelja, jako su brižni i empatični u prijateljstvima koje imaju. Također razvijaju intenzivne interese za određene aktivnosti te su, zahvaljujući svojoj odlučnosti i jakoj želji, često uspješni u onim aktivnostima kojima se bave. Ako otkrijete koje su to aktivnosti kod vašeg djeteta, podržite ga u tome. To će pomoći povećanju njihovog samopoštovanja i samopouzdanja.
Stidljivo dijete – kako prevladati sramežljivost kod djece?
Introverzija nije isto što i stidljivost i sramežljivost. To je problem koji se često javlja upravo zbog nepoznavanja termina. Sramežljivost često podrazumijeva i određenu vrstu straha od drugih ljudi, dok introverzija znači da je osobi nelagodno u masovnim okupljanjima. To bi značilo da će se sramežljivo dijete bojati takvih situacija (zbog čega se može razviti socijalna anksioznost ako se ne reagira na vrijeme), dok se kod introvertiranog djeteta ne razvija takva vrsta straha već samo nelagoda. Drugim riječima, neće panično tražiti izlaz iz situacije, ali će drugi put vjerojatno izabrati mirniju atmosferu ukoliko je to moguće.
Prevladavanje sramežljivosti kod djece je dugotrajan proces i često je povezano s manjkom samopouzdanja djeteta. Ako uzmemo u obzir zadnje podatke studija u kojima se ističe kako roditelji u komunikaciji s djecom čak 80% sadržaja razgovora posvete kritiziranju djeteta, onda će vam vjerovatno biti jasno koji je problem manjka samopouzdanja, a onda koji je problem i sramežljivosti kod djece. No, to ne znači da djetetu ne smijete dati kritiku već da ona mora biti konstruktivna i usmjerena na njegovo ponašanje, a ne na njega kao osobu.
Ako želite odgojiti samopouzdano dijete, onda svakako morate paziti na ove stvari. Ako je dijete nešto pogrešno napravilo, usmjerite se na kritiziranje toga ponašanja. Ako dijete nije pospremilo svoje stvari nakon što je došlo iz škole, važno mu je naglasiti da je takvo ponašanje neprimjereno i loše, a ne da je ono loše i problematično dijete. Dijete mora znati što je pogrešno napravilo, ali imajte na umu da se osoba može promijeniti samo ako sama to želi, a upravo tu ulogu igraju osobine ličnosti.
Stoga, jedno introvertirano dijete će vjerovatno svaku vašu riječ detaljno analizirati i o njoj još neko vrijeme razmišljati. Budite oprezni i pomno birajte riječi koje ćete usmjeriti djetetu ako ste nezadovoljnim određenim obrascima njegovog ponašanja. I zapamtite – usmjerite se na ponašanje, a ne na osobu. Konstruktivna kritika usmjerena na ponašanje neće povrijediti osobu već će joj poslužiti kao korisna smjernica za daljnje postupke.
Hipersenzibilno introvertirano dijete
Introvertirana djeca su često pogrešno shvaćena i na njih se gleda kao na stidljive i nepristojne pojedince koji ne znaju pričati s ljudima. Osim što je to netačno, pritom je i etiketa koju dajete djetetu u njegovom početku rasta i razvoja. Upravo zato su introvertirana djeca često hipersenzibilna, a razlog tome je činjenica da se vrlo rano moraju suočiti s negativnim konotacijama s kojima se nije nimalo lako nositi, posebno u djetinjstvu.
Upravo zato introvertirana djeca često oprezno pristupaju novim situacijama i okruženju zato što su svjesna da ih se može pogrešno shvatiti. U početku će vjerovatno samo promatrati i tražiti informacije, a zatim će reagirati i krenuti u akciju. Zbog čestih etiketiranja, introvertirana djeca su nerijetko i nesigurna stoga bi pozitivne afirmacije mogle biti od koristi u situacijama u kojima im je teško funkcionirati (npr. „Ja to mogu učiniti!“, „Ja sam hrabar!“ itd.).
No, dijete svakako ne bi trebalo izbjegavati nove situacije već se s njima suočiti. U tome bi mu puno pomogle i pohvale za preuzimanje rizika i prihvatanje situacija koje na početku ne zvuče najzanimljivije. Međutim, nakon što shvate koliko su se dobro zabavila na jednoj rođendanskoj zabavi na koju zapravo i nisu htjela ići zato što ne vole prenapučena društvena okupljanja, djeca mogu prevladati poteškoće sa suočavanjem s takvim situacijama i u budućnosti. Ono što je važno od vas kao roditelja jest ohrabrivanje i usmjeravanje, ali postepeno i oprezno.
Introvertirano dijete – savjeti roditeljima
Ako ste roditelji introvertiranog djeteta, onda svakako budite oprezni da naglo ne zaključite da dijete ima nekih problema. Možda će vam introverzija vašeg djeteta biti veliki izazov, posebno ako ste vi ekstraverti. No, s vremenom ćete naučiti kako postupiti u određenim situacijama, a sljedećih nekoliko savjeta vam može biti korisno u odgoju vašeg djeteta:
- introverzija nije ništa neobično ili sramotno,
- vaše dijete neće prestati biti introvertirano,
- trebat će mu malo više vremena za prihvaćanje novih ljudi i situacija – i to je zaista uredu,
- česta druženja i izlaganja djeteta masovnim društvenim okupljanjima mogu iscrpiti dijete,
- upoznavanje novih ljudi može djetetu stvarati nelagodu, ali ih možete naučiti kako regulirati negativne osjećaje,
- naučite dijete korisnim tehnikama relaksacije u situacijama koje mu inače stvaraju nelagodu,
- vaše dijete nije nužno sramežljivo samo zato što je introvertirano,
- možda će imati samo jednog ili dva bliska prijatelja – i u tome nema ništa loše,
- vaše dijete će trebati dosta vremena za samoću, ali ne shvaćajte to kao problem,
- naučite dijete kako se izraziti u situacijama s drugim ljudima,
- otkrijte i potičite talente svojeg djeteta,
- razgovarajte.
