"Silno bih želio da se vrati Vahid Halilhodžić! On je jako dobro sarađivao sa Zoranom, cijeni naš klub, ima jako puno prijatelja u Dinamu, ali ne znam koliko je to realno jer kao izbornik Maroka godišnje zarađuje veliko bogatstvo, između dva i tri miliona eura", požalio se Zdravko Mamić u intervjuu za Sportske novosti nakon što je njemu i bratu Zoranu propao pokušaj da za trenera obiteljskog kluba dovedu Matjaža Keka, piše Index.hr.
Braća su u problemu nakon što su dali otkaz Nenadu Bjelici, potrošili Igora Jovićevića, a Kek odlučio ostati izbornik Slovenije. Kvalifikacije za Ligu prvaka su iza ugla, a Dinamo nema rezultate ni trenera. Hrvatski naslov odavno je osiguran, ali momčad je raspuštena, bez igre i autoriteta.
Zato Mamići očajnički traže trenera, a Zdravko u egzilu u BiH mašta o Niki Kovaču i Vahidu Halilhodžiću, jako skupim trenerima porijeklom iz te države, koje je već jednom tjerao, prvog iz reprezentacije Hrvatske 2013., a drugog iz Dinama 2011.
Mamić stariji u Međugorje je pobjegao nakon što je u ljeto 2018. nepravomoćnom presudom osječkog Županijskog suda proglašen krivim za Uskokove optužbe o izvlačenju oko 116 milijuna kuna iz Dinama te nanošenje štete državnom proračunu od 12,2 miliona kuna te osuđen na šest i pol godina zatvora.
Od tamo i dalje vlada klubom, pa se tako maksimalno angažirao oko otkaza Bjelici i dovođenja Keka. U prvom je uspio, u drugom nije, pa na spomen Tomića, Bišćana, Oreščanina, hvaljenih trenera mlade garde odgovara da ga zanimaju samo teškaši kalibra Nike i Vahe. Zato su novinari Indexa nazvali potonjeg, kojeg navijači Dinama i gotovo deset godina nakon prisilnog odlaska iz Dinama hvale kao jedinog uz Bjelicu s kojim je Dinamo.
Intervju prenosimo u cijelosti:
Zdravko Mamić fantazira da se vratite u Dinamo. Nahvalio Vas je da ste jedan od samo dva teškaša koje može zamisliti na klupi kluba i da ste i dalje obožavani u klubu u kojem ste ostavili ogroman trag?
Hahaha, kao da slušam Zdravka kada mu bomboni ispadaju iz usta. Lijepo je čuti da o meni govori tako biranim riječima, ali upravo vam se javljam iz Maroka, gdje sam već godinu dana izbornik reprezentacije s kojom planiram na Afričku kup nacija iduće te SP 2022. godine.
Tako bi nastavili strašan niz. Plasmani na četiri uzastopna SP-a sa četiri različite reprezentacije?
Potpuno sam posvećen tome da mi Maroko, nakon Obale Bjelokosti, Alžira i Japana, bude četvrta reprezentacija koju ću odvesti na SP. To bi bio divan pothvat i sada ni Dinamo ni neki drugi aranžman ne dolazi u obzir. Meni je u Dinamu bilo jako lijepo, ali posebno sam vezan i za Maroko, ovo je zemlja u kojoj sam ostvario svoj prvi trenerski uspjeh, osvajanje afričke Lige prvaka s Casablancom '97. i ne mogu je napustiti.
Možete li onda preporučiti Mamićima nekog drugog trenera?
Dinamo je najveći klub na prostorima bivše države. Zato mora dovesti trenera s iskustvom, karakterom i kompetencijom, te internacionalnom težinom i uspjesima, kako bi mogao podići izvanredno kvalitetne igrače koji su definitivno pali. Na hrvatskom tržištu nema trenera koji zadovoljava navedene kriterije.
Osim svega navedenog, trener Dinama mora se znati nositi i sa specifičnim pritiskom, kao što ste i sami osjetili?
U Dinamu sporedne stvari destabiliziraju situaciju u svlačionici. Uz svo uvažavanje autoriteta gazde kluba, ja nisam dopustio da mi se iko miješa u svlačionicu te da u njoj remeti moj autoritet.
To je dakle onaj karakter koji ste naveli kao nužnu kvalitetu koju mora imati Dinamov trener, ali kako nam pokazuje Vaš i primjer Nenada Bjelice, kičma u klubu Mamićevih nije baš na cijeni?
Imati karakter i kičmu je jedini način da uspiješ ako si trener velikog kluba, a Dinamo to jest. Čuo sam što je Mamić radio drugim trenerima prije i poslije mene, ali meni je samo jednom ušao u svlačionicu. To je bilo nakon zadnje utakmice u sezoni, kada smo bili prvaci sa 17 bodova prednosti ispred Hajduka. Ja preko toga nisam mogao preći i otišao sam iz Dinama.
Dobro, ali Zdravko Mamić je pričao kako ste vi divno sarađivali, razgovarali i konzultirali se o svemu. Teško je zamisliti da Vam pri tome ne bi nešto naložio?
Razgovor s gazdom je neophodan, ali zna se ko je glavni u svlačionici.
Usprkos ružnom rastanku i vi i Mamići desetljeće nakon toga ponavljate 'pamtim samo sretne dane' kada je u pitanju vaš kratki, ali vladajućoj braći i navijačima Dinama slatki boravak u klubu?
Meni je u Dinamu bilo izvanredno. U klubu sam proveo deset divnih mjeseci i često se čujem s mnogim ljudima koje sam upoznao za to vrijeme i od kojih su neki još uvijek u klubu. Znam da me Zdravko jako cijeni. Uvijek je govorio kako do mene u Dinamu nikada nije vidio trenera koji na stadion dođe ujutro i s njega ode navečer i koji je tako posvećen poslu i klubu.
Vi ste iz Hercegovine, a Vaš nekadašnji "patron", kako ste zvali Zdravka Mamića dok ste bili u Dinamu, već je dvije godine u bijegu upravo u Hercegovini. Čujete li se s njim ili možda vidite kada navratite u zavičaj?
Bio sam dobar sa Zdravkom, ali sam još bolji sa Zoranom.