Pro-ruski stanovnici Donbasa i Luganska nisu se pretjerano bunili kad su Rusi ušli u njihove regije. Većina njih je bila zadovoljna tim potezom. Mislili su da će im životi sad biti bolji. Ali čini se kako su se gadno prevarili.
I prije početka invazije na Ukrajinu 2022. godine, u ove dvije sad odmetnute regije djelovali su vojni odredi koji su čini lokalni stanovnici. Nisu bili pretjerano brojni. Ali uz pomoć Rusije, sasvim dovoljno brojni da izazivaju probleme.
Ali, tamo 24. februara sve se promijenilo. Pro-ruski guverneri regija proglasili su opću mobilizaciju svih muškaraca u dobi od 18 do 55 godina. Koju sedmicu kasnije, granicu su podignuli na 65 godina. Prema informacijama iz ukrajinskih medija, rade i na planu mobilizacije svih žena od 18 do 45 godina koje bi onda služile kao vozačice, kuharice, doktorice…
Zašto? Jer Rusima treba vojnika. A ovi su tu.
Wives of mobilized men are protesting in occupied #Luhansk. They say 🇷🇺 soldiers retreated and abandoned their husbands in #Kharkiv region.
— Anton Gerashchenko (@Gerashchenko_en) May 16, 2022
Meanwhile, Luhansk is also planning hidden mobilization of women - Denysova
English subtitles#UkraineRussiaWar #UkraineUnderAttack pic.twitter.com/kdVv9MkZ7v
"Ljudi su prestajali izlaziti na ulice jer samo vas zaustave i u idućem trenutku ste na putu za rat. Ali ne daju vam potrebnu opremu. Prastare kacige i prastaro oružje. Pištolji i slične stvari, nismo imali ni automatske puške. Nismo prošli nikakav trening, a zalihe koje smo dobili nisu bile dovoljne", ispričao je jedan od stanovnika Donbasa koji je prisilno unovačen.
Na ulicama ove dvije regije većinom su sad žene. Naprimjer, preuzele su sve poslove dostave hrane. Muškarci ne izlaze iz svojih kuća. Zadnjih sedmica zabilježeni su i prosvjedi žena boraca iz ove dvije regije koje optužuju Ruse da ih koriste kao 'topovsko meso'.
Na to je više puta upozoravao i Azov. Ukrajinski borci iz pukovnije Azov poručili su kako Rusija koristi ove vojnike kao mamce. Navode da ih šalju u područja samo kako bi poginuli i tako otkrili ukrajinske položaje.
"Ilegalno su nas poslali ovdje i nisu nam dali oružje, a sutra nas šalju na prvu liniju da poginemo", govori jedan unovačeni stanovnik Luganska na snimku koji su pribavili ukrajinski mediji.
A jednom kad su 'pokupili' s ulice sve 'obične' stanovnike, Rusi su se prebacili i na 'uglednije' građane Donbasa i Luganska. Mnogi od njih su javno podržavali integraciju s Rusijom, zazivali su Putina da im pomogne, ali nisu se 'gurali' da odu u rat. Umjesto njih, to su za njih odlučili Rusi.
Euromaidan Press tako navodi da su u Ukrajini poginuli šef filharmonije u Donjecku Mikola Ziganstev, zatim Pavlo Mahno i Oleksander Bobrovski, koji su svirali u orkestru Luganska, kao i Sergej Rudov, šef drame u pozorištu u Donjecku. Među poginulima je svega pet do deset posto onih s vojnim iskustvom. Ostali su radili obične poslove u školstvu, administraciji…
Većina poginulih iz Donbasa i Luganska nije vraćena u ove dvije regije. Ruska vojska često ne 'kupi' ni svoje mrtve, a ovi su im na dnu liste prioriteta.
"Mi smo za Ruse potrošna roba. Ništa više od toga", rekao je za Euromaidan jedan stanovnik Luganska…
Zbog prisilne regrutacije stanovništva Rusija je prekršila i međunarodne zakone ratovanja koje te stvari zabranjuju, ali naučili smo da u ratu nema pravila.
