Dinamo je danas objavilo tužnu vijest. U 68. godini je nakon duge i teške bolesti preminuo Čedomir Jovićević, bivši igrač 'modrih' i otac trenera druge momčadi Igora Jovićevića. Čedo Jovićević rođen je 14. juna 1952. godine na Cetinju u Crnoj Gori, prve nogometne korake načinio je u tamošnjem Lovćenu, a u Dinamo je došao 1972. na poziv tadašnjega trenera Dražana Jerkovića, pišu 24sata.
Bio je pouzdan lijevi branič, krasile su ga borbenost, požrtvovnost, odličan pregled igre, te igra glavom. Stariji navijači Dinama i dalje se prisjećaju bekovskog tandema Bedi (desno) - Jovićević (lijevo) koji je za Dinamo nastupao 70-ih godina prošloga stoljeća.
Poslije završetka igračke karijere, okušao se u trenerskim vodama gdje je također bio uspješan. I onda je otišao u Španiju. Njegov sin Igor bio je nogometni 'wunderkind', pa s 17 godina iz zagrebačkog Dinama prešao u Real Madrid. Za njim je u kraljevski klub otišao i otac Čedomir koji je u omladinskom pogonu Real Madrida, između 1991. i 1996. godine trenirao pionire i juniore. Trenersku karijeru u Španiji nastavio je u Valladolidu, pa Jerezu, Zamori i Marbelli kao glavni trener. A u Real Madridu i Valladolidu, Čedo Jovićević je blisko sarađivao s Rafom Benitezom.
„Još dok smo zajedno radili u Valladolidu, bilo je to 1996. godine, Rafa mi je znao reći: ‘Čedo moj, jednog dana ću biti trener Reala. Vidjet ćeš’. Već je tad bio izuzetno ambiciozan, ali vjerojatno nije znao da će na tu priliku morati čekati 20 godina, te proći Liverpool, Napoli... Čim je postao trener Reala, poslao sam u Madrid čestitku“, pričao je jednom prilikom Čedo, dugogodišnji veliki porodični prijatelj Rafe Beniteza.
„Benitez nikada nije preferirao alkohol. Sjećam se da smo jednom bili u restoranu, nagovarao sam ga da proba pivo. Ne znam kako, ali pristao je. Bilo mu je to prvi put u životu da je popio pivo, a imao je 35 godina“, otkrio je Čedo Jovičević.
Rafael Benitez i Čedomir Jovićević družili su se i nakon posla. Tako je Benitez vrlo često dolazio kod Čede i supruge na ručak.
„Uh, obožavao je specijalitete moje supruge Sanje. Jednom smo radili sarmu i nije mogao vjerovati kako je to fino. Poslije je znao reći na treningu: ‘Čedo, kad će supruga opet praviti sarmu, mogao bih navratiti’. Jednom je došao, a supruga je kuhala punjenu papriku. Naravno, probao je i ostao zatečen. Otad je često govorio: ‘Kad ćemo na sarmu i papriku’“, samo je jedna od anegdota.
