Zahi Hawass, egipatski arheolog i bivši državni ministar za starine, pojasnio je šta stoji iza takozvanog prokletstva faraona, zašto ljudi umiru nakon što uđu u drevne grobnice i dođu u doticaj sa sarkofazima i mumijama.
Hawass je odmah pojasnio da iza fenomena ne stoji nikakva misterija, odnosno nekakav urok, već da su za toliki broj kobnih sudbina naprosto krive klice, odnosno bakterije.
"Kada unutar grobnice pronađete mumiju, naravno da ta mumija na sebi ima i klice. Arheolozi koji su u prošlosti u žurbi ulazili su u grobnice su im naprosto bili izloženi što je vodilo u smrt", kazao je i pojasnio da je takvu sudbinu uspješno izbjegavao zato što je uvijek u novootvorene grobnice ulazio tek nakon što bi ih pustio da se najmanje pola sata prozrače.
"Eto, prije samo dvije sedmice sam pronašao zapečaćeni sarkofag težak 25 tona. Kada su mi radnici pomogli da podignemo poklopac težak šest tona, najprije sam sarkofag ostavio otvoren pola sata kako bi se provjetrio.
Tek potom sam u njega zavirio i nije mi se dogodilo baš ništa. Eto, to je to notorno prokletstvo faraona", kazao je Hawass.
Podsjetimo, mit o prokletstvu faraona populariziran je prije otprilike stotinu godina nakon što je ekspedicija Howarda Cartera pronašla Tutankamonovu grobnicu.
Prvi je među tim ljudima umro lord Carnarvon, čovjek koji je finansirao ekspediciju, i to od trovanja krvi nakon što je slučajno zarezao mjesto gdje ga je ubo komarac.
Sir Arthur Conan Doyle, tvorac Sherlocka Holmesa, sugerirao je da su smrt lorda Carnarvona uzrokovali "elementali" koje su stvorili Tutankamonovi svećenici kako bi sačuvali kraljevsku grobnicu, a što je dodatno potaknulo ludnicu u medijima nakon maštovitog pisma Marije Corelli.
Naime, dvije sedmice prije nego što je Carnavon umro, ta britanska novelistkinja poslala je pismo koje je objavljeno u časopisu New York World, a u kojem je citirala opskurnu knjigu u kojoj je rečeno da će uslijediti "strašna kazna" nakon svakog upada u zapečaćene grobnice.
Kako su dalje članovi ekspedicije s vremenom umirali, a iza Carnavona su prerano odlazili i George Herbert, George Jay Gould, Arthur Cruttenden Mace, Richard Bethell i Howard Carter, tako je mit o prokletstvu postajao medijski praćeniji i popularniji.
U konačnici, tema takozvanog prokletstva faraona dospjelo je i do Hollywooda.
