Glatka preciznost cjelokupne operacije istovremeno je zapanjujuća i zastrašujuća. U filmu "I care a lot" doktor odabire starijeg pacijenta koji izgleda kao dobar kandidat za skrbništvo: osoba solidnih finansijskih mogućnosti koja još nije prestara i nemoćna, ali je možda na rubu demencije. Sudija potpisuje sudski nalog kojim se utvrđuje da se ta osoba više ne može starati za sebe i da joj treba neko drugi da uskoči i pomogne. Pravna starateljica pojavljuje se u kući targetirane osobe sa dokumentom i govori da je ona sada glavna i insistira da će se dobro brinuti o njenoj imovini i finansijama. Vozač je odveze do staračkog doma gdje je upravitelj otprati do privatne sobe, obećavajući da će se prema njoj ophoditi kao prema kraljici.
A kada su svi dijelovi na mjestu, skrbnik može slobodno opeljušiti jadnu ženu i uzeti joj svaku marku koju ima.
Pojedini američki mediji bavili su se time koliko je zastrašujuće lako steći kontrolu i iskoristiti život starijeg građanina za ličnu finansijsku korist, a režiser Jonathan Blakeson to prihvata i koristi za svoj opaki, brutalni novi film I Care a Lot (Jako mi je stalo), proširujući koncept tako da Ameriku prikazuje kao jednu veliku prevaru u kojoj su jedini aktivni igrači grabežljivci.
POGLEDAJTE I OSTALE RECENZIJE NA NAŠEM PORTALU
"Ne postoje dobri ljudi", sa podsmijehom izgovara Marla Grayson (Rosamund Pike) tokom uvodne špice filma, dok predstavlja nešto najbliže svojoj ličnoj filozofiji. Većinu onoga što saznajemo o Marlinom životu prije nego što se pretvori u ledenu kraljicu ludila dolazi u uvodnim trenucima filma dok tokom voiceovera poručuje da je, u svijetu u kojem ste ili grabežljivac ili plijen, ona "jebena lavica." Očito proizvod neke samoinvencije - Marla spominje da je nekada davno bila siromašna i neka je prokleta ako će se više ikada osjećati siromašnom - Marlin život je sjajan, gladak i duboko nezadovoljan. Upravo tako joj se sviđa.
Marla i njena djevojka/partnerica Fran (Eiza Gonzalez) misle da su ulovile kita kada naiđu na bogatu Jennifer Peterson (Dianne Wiest), penzionerku koja navodno nema porodične veze. Prolaze kroz standardni plan igre oduzimanja njene neovisnosti i bogatstva, ali na nesreću Marle, Jennifer ima neotkrivenu vezu sa misterioznim bogatašem (Peter Dinklage) koji će se jako potruditi da oslobodi Jennifer iz Marlinih okova. Ali Marla, ponosna na svoj identitet grabežljivca, odbija ustupiti bilo kome.
Sa blagim preokretom u bilo kojem smjeru, "Jako mi je stalo" mogao bi biti horor ili potresna drama, ali Blakesonov crni humor čini ga čak i u najgorim trenucima izuzetno zabavnim. Za to je najviše zaslužna Pike, koja je opet uhvatila hladne, često vrlo smiješne sociopatske tendencije lika Amy Dunne iz "Nestale", adaptacije Davida Finchera. Niko se ovdje ne zabavlja kao Pike, provlačeći se kroz vlastito izrađeni haos u oštrim monohromatskim odijelima i besprijekornim patikama, potpuno netaknutim bolom koji nanosi.
Blakesonov scenarij brzo i žestoko nagomilava komplikacije - čitav podzaplet o dijamantima vrijednim milione dolara je možda sedmi na listi "velikih stvari koje se događaju" u drugom činu - ali barem drži sve veći kadar likova na prstima. Dok se Marla i Fran hvataju u koštac sa spoznajom da su možda ovaj put zagrizle preveliki zalogaj, Blakeson se na sličan način bori sa održavanjem svih ludih ideja u radnom stanju. Na kraju, film nagovještava nešto slično sentimentalnosti, a Marla je prisiljena baciti svoj štit i prikloniti se vrsti emocija koje je do sada izbjegavala.
Nije da ne želimo vidjeti kako Marla pobjeđuje, ali "I care a lot" je film, prema vlastitim priznanjima, o tome kako niko nije dobar, a pokušaj da se taj nihilizam uvije u empatiju pomalo kvari njegovu mračnu moć. Ne treba nam opravdanje za Marlina gnusna djela; stvaranje čudovišta od nje pravi jaču poentu. To uvijanje razblažuje Marlu, barem nakratko, sve dok Blakeson i Pike ne izbace sentimentalnost i skroz polude. Na kraju Marla postaje nadčovjek suočena sa stvarnom fizičkom opasnošću, kao da joj njena nestašna, gladna priroda pomaže da preživi u svakoj situaciji.
I care a lot ima puno toga da kaže o koruptivnoj prirodi američkog sna, iskorištavanju starijih, uzaludnosti kapitalizma i zdravstvenom sistemu koji stavlja profit ispred ljudi. I zaista, sve je to u filmu, ali na što se svodi je nešto mnogo jednostavnije: Ljudi su grozni.
Film je dostupan na Netflixu
