Svjetska zdravstvena organizacija i Svjetska banka krajem su prošle godine objavile da pandemija COVID-19 gura više od pola milijarde ljudi u ekstremno siromaštvo, najtežu ekonomsku katastrofu od 30-ih godina prošlog stoljeća.
Nakon toga dogodila se invazija na Ukrajinu, što kao posljedicu ima inflaciju širom svijeta, a time i u BiH, piše Večernji list BiH.
I dok se bogatije zemlje još uvijek relativno dobro nose s krizom, one siromašnije poput BiH upale su u ogromne probleme. Ionako osiromašeno stanovništvo, koje je živjelo na rubu siromaštva, palo je ispod te granice. U prvoj polovini godine, prema procjenama CB BiH, inflacija bi mogla dosegnuti 9,2%, a ekstremna procjena pokazuje da bi inflacija mogla rasti i iznad 12%. Većina bh. građana, s ionako niskim prihodima, toliku inflaciju ne može izdržati.
Prije pojave COVID-19 svako šesto kućanstvo, odnosno 15% stanovništva u BiH, bilo je siromašno, dok je polovina stanovništva živjela na granici siromaštva. Posljednje dvije godine na hiljade onih koji nisu spadali u ovu kategoriju upalo je u siromaštvo, a politika ne poduzima ništa kako bi se pritisak cijena na građane smanjio.
Pokrivenost sindikalne potrošačke košarice prosječnom plaćom tek je malo veća od 40%. Prosječna plaća dovoljna je tek za potrebe prehrane četveročlane obitelji, pa i ne čude sve dulji redovi pred pučkim kuhinjama. U BiH je, nažalost, sve više gladnih.
Anto Domazet, profesor na Ekonomskom fakultetu UNSA-e, nije optimističan kada je u pitanju porast broja siromašnih.
"Inflacija bi mogla baciti u siromaštvo do jedne trećine stanovništva u BiH s oko 25% nakon akutne faze COVID-19", rekao je Domazet, prenosi portal Buka.
"Inflacija je nevidljivi porez i najviše škodi onima s niskim dohotkom", rekao je za portal ekonomski analitičar Admir Čavalić.
Dodaje kako država u kratkom roku ima koristi od inflacije jer rastu prihodi od poreza na potrošnju, u našem slučaju neizravnih poreza, poput PDV-a.
"Inflacija kratkoročno uvjetuje jačanje domaćih proračuna koji imaju značajniji potencijal socijalne potpore. Dakle, trebamo nove modele socijalne potpore najugroženijima - podjela paketa egzistencijalnih dobara preko koncepta vaučerizacije, digitalna transformacija institucija za pružanje socijalne potpore itd., uz više izdvajanja proračunskih sredstava. Uz navedeno, možemo poboljšati vanjskotrgovinsku politiku tako da olakšamo uvoz, a kako bi građani (i privrednici) imali više uvoznih alternativa", rekao je Čavalić.
Ukidanje fiskalnih i parafiskalnih nameta, vjeruje, jedan je od važnijih koraka u borbi protiv inflatornih učinaka u BiH.
U udruženjima potrošača smatraju kako BiH gotovo da i nema instrumente za djelovanje i zaštitu građana od poskupljenja.
Kategorični su da su vlasti, na svim razinama u BiH, do sada morale pronaći odgovarajuće mjere kako bi pomogle najugroženijim kategorijama stanovništva. I dok se konkretna pomoć čeka, i oni sa stalnim poslom staju u redove za koru hljeba. Na ozbiljnost ovog problema, za koji država nema adekvatan odgovor, upućuju i podaci iz javnih kuhinja, gdje se, u nešto više od njih 20 širom BiH, svakodnevno pripremi 8000 obroka.
Iz dana u dan povećava se broj ljudi koji si ne mogu priuštiti ni jedan topli obrok dnevno, a većina lokalnih zajednica nema dovoljno sredstava za to.
"Prošlog nam je mjeseca od primanja ostalo 30 KM da kupimo nešto za kuću. Naravno da nam je velika pomoć kad dobijemo hljeb, a kamoli varivo. Nekad bude i još pokoja namirnica - šećer, jogurt, mlijeko", kaže jedan od korisnika javne kuhinje.
