Na Šehidskom mezarju Ahatovići kod Sarajeva danas je klanjan dženaza-namaz i obavljen ukop pet stanovnika Ahatovića ubijenih 14. juna 1992. godine u masakru u Sokolinama, u općini Ilijaš, javlja Anadolija.
Okupljeni predstavnici vlasti, udruženja žrtava rata i građani prisustvovali su posljednjem ispraćaju posmrtnih ostataka Salema (Avdo) Mujkića (1932.-1992.), Amira (Šerif) Durakovića (1960.-1992.), Ramiza (Bajro) Novalije (946.-1992.) i Nedžiba (Atif) Gačanovića (1952.-1992.). Klanjan je i dženaza-namaz Šućriji (Ramo) Bečiću (1949.-1992.) koji je ranije ukopan bez klanjanja namaza.
Masakr u Sokolinama je ratni zločin počinjen nad bošnjačkim civilima i ratnim vojnim zarobljenicima tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu od 1992. do 1995. godine.
Tog 14. juna 1992. godine srpske paravojne jedinice potpomognute snagama JNA ubile su 47 Bošnjaka iz naselja Ahatovići u sarajevskoj općini Novi Grad.
Ukop i dženaza 31 godinu nakon masakra
Jedan od preživjelih Elvir Jahić svjedočio je o ovom zločinu pred Haškim tribunalom na suđenju Momčilu Krajišniku. Jahić je danas na skupu kazao kako se posljedice stravičnog masakra u Sokolinama vide i danas, 31 godinu nakon što su ga zločinci počinili nad nenaoružanim zarobljenicima.
Jahić je podsjetio da su tijela žrtava ekshumirana 1996. godine iz grobnice Ravne-Vukasovići i prenesena u prosekturu Gradskih grobalja Visoko, gdje je prvobitno vršena obdukcija i identifikacija metodom prepoznavanja.
"Identifikovano je i ukopano ukupno 45 tijela, ostala su dva kompletna i jedno nepotpuno tijelo. Poslije nekoliko godina i primjenom DNK metoda, saznalo se da se DNK uzorci ne podudaraju kod žrtava i srodnika. Sve je ukazivalo na nenamjernu grešku u identifikaciji. Polovinom 2019. godine počeo je proces uzimanja nalaza krvi za analizu kod svih živih donora srodnika. Proces je realiziran i uspjelo se velikim dijelom razriješiti dugogodišnja misterija. Danas ukopavamo tijela naše braće, naših šehida koji su skoro 27 godina bez identiteta čekala u tamnim i hladnim prostorijama mrtvačnice u Visokom", kazao je Jahić i dodao kako se nada skoroj identifikaciji još dvije žrtve masakra jer proces analize još traje.
Namaz je predvodio glavni imam Medžlisa Islamske zajednice u Sarajevu Abdulgafar ef. Velić koji se prethodno obratio skupu i istakao da se radi o žrtvama nedužnih i zarobljenih ljudi.
"U vrijeme kada su ubijeni, 14. juna 1992. godine, bio je četvrti dan Kurban bajrama, najvećeg mubarek dana za muslimane. Evo nakon 31 godinu, klanjamo im dženazu uoči Kurban bajrama. Identifikovali smo našu braću i klanjamo im dženazu kako je propisala naša časna vjera", kazao je Velić.
Autobus smrti
Napad na Ahatoviće počeo je 28. maja 1992. godine. U ovom naselju, u kojem su Bošnjaci činili više od 90 posto stanovnika, srpske snage su 2. juna 1992. godine nakon granatiranja probile linije odbrane na kojima je bilo stotinjak samoorganizovanih mještana.
Grupa od oko 40 mještana pokušali su da se izvuku iz sela i probiju prema Visokom, ali je na jednom brisanom prostoru na njih otvorena paljba iz artiljerijskog i pješadijskog oružja, u kojoj je ih je poginulo 18, a 12 ranjeno. Ostali su se morali predati napadačima.
Zarobljeni su odvedeni u logor u Rajlovcu gdje su bili podvrgnuti torturi, premlaćivani i izgladnjivali sve do sredine juna. Oko 20 sati navečer 14. juna 1992. godine 55 mještana Ahatovića koji su preživjeli napad su ukrcani u autobus te su voženi u pravcu Olova. Kad je autobus došao do mjesta Sokolina u općini Ilijaš, autobus je zaustavljen i odjeknulo je nekoliko eksplozija.
Autobus je najprije pogođen s tri projektila ispaljena iz ručnih bacača, onda je u njega ubačeno desetak ručnih bombi. Nakon bombi pucano je u autobus iz pješadijskog oružja. Osmero mještana Ahatovića su preživjeli masakr i stigli do Olova.
O tom stravičnom zločinu govori i dokumentarni film Avde Huseinovića pod nazivom "Tajna autobusa smrti".
