Fudbaleri Željezničara poraženi su drugu utakmicu zaredom, četvrtu u posljednjih pet. U zadnjih osam utakmica, ne računajući poraze, igrali su sa Slobodom 2:2, dobili Mladost 4:0 u gostima i odigrali 0:0 u derbiju protiv Sarajeva, u prvom proljetnom kolu. Čitavih pet bodova su znači osvojili od moguća 24. Ne ide ih, pa ne ide, makar bili i prvoplasirani od šest ekipa, kad bi se gledali samo bodovi u međusobnim duelima "šestorke".
Nakon Olimpika, svijetla obraza navest ćemo tri najbitnija detalja koja su obilježila utakmicu. Svaki se tiče dominantno sramote.
- Sudija Mateo Musa šprdao se sa svima kojima je Željezničar dragi i mio, vrijeđao svojim postupcima i neće vjerovatno snositi nikakve posljedice. Bilo je kao 1997. protiv Turbine u Jablanici u gostima ili u Lukavcu... Ašićare krađa na očigled svih koji su se namjestili uz male ekrane. No, sve to ustvari govori da je Željo na niskim granama, da nema neki pretjeran ugled u ionako komprimitiranom Savezu i da bi morao biti jači nego što jeste barem triput da bi ostvario ikakve ambicije. (Jednom prilikom nakon isto tako bestijalne krađe, ali na suptilan način - Siniša Zrnić je pokrao Želju u Trebinju – kada je bilo 2:2, protiv "atomskog" Leotara sudija nije odgovorao. Samo je popio verbalnu šljagu od Osima koji ga nazvao „mravojedom“.)
- Kakav god da je bio sudija, i koliko god si nesreće negdje zbog nečega pokupio, pa te ne ide, sramotno je da neka ekipa ima ambicije da bude pri vrhu s bekovima kakve Željezničar ima. Potpuni besmisao u igri demonstriraju Stevanović i Šehić. Nije isključeno da nešto znaju oni, ali nije isključeno, nego je također „ašićare“ da od 500 centaršuteva oni pet lopti nisu u stanju poslati tamo gdje namjere. Bave se ljudi fudbalom godinama, treniraju... Prosto nevjerovatno! Još ako im neko pošalje ovaj tekst pa pročitaju, eto još većeg belaja, da ih neko kritikuje...
- Nisu se opet pozdravili na kraju utamice Amar Osim i Slavko Petrović. Možda je u tom Petroviću ključ Željine nesreće. Otjeralo ga ono onda dan prije prvog kola. Ostavilo ga da prođe čitave pripreme i onda mu se zahvalilo. Eto ti pameti. Pa onda fino prijavi Petrović što mu je klub zakasnio uplatiti dug na vrijeme i onda kao šlag na torti postane prvi trener koji Olimpiku donese pobjedu protiv Želje i definitivno „Plave“ isključi iz svake moguće kombinacije o tituli na 100. godišnjicu...
Sramota do sramote, ali odavno taj osjećaj malo ko ovdje osjeća.
