Nakon četiri dana dramatičnog spašavanja, spasioci su uspjeli izvući malog Rayana (5). No, nažalost nije uspio preživjeti.
Dječak je u bunar pao u utorak. Bunar pripada njegovom ocu i nalazi se u Maroku na sjeveru zemlje, prenosi 24sata.hr.
Otac je novinarima rekao kako je u utorak popravljao bunar te da se Rayan u blizini igrao te da je na trenutak ispustio ga iz vida, tada je pao u bunar.
Pratio cijeli svijet
Maleni dječak nije uspio preživjeti, a slična tragedija dogodila se 2019. u Španjolskoj.
Julen (2) pao je u ilegalno iskopani bunar 13. januara 2019., a izvukli su ga nakon dva tjedna. No, prema izvještaju arhitekte, dječak nije umro prilikom pada nego tokom spašavanja. Cijeli svijet je pratio njegovo spašavanje.
Naime, dječak je bio u prirodi s roditeljima kada je pao u rupu duboku 110 metara.
Izvukli su ga nakon dva tjedna. Nažalost, nije preživio. Nakon što su ga izvukli, patolog je rekao da je dječak vjerojatno poginuo prilikom pada. Pokopali su ga uz brata Olivera koji je umro u maju 2017. godine.
"El Pais" tvrdi kako je David Serranos, koji je vlasnik zemljišta na kojem je dječak upao u rupu i kojeg terete za ubistvo iz nehata, istražnoj sutkinji u Malagi dao dokument koji je potpisao vještak, arhitekt Jesus Maria Flores. Arhitekt tvrdi kako je na temelju snimki došao do zaključka da je dječaka ubila krampa kojom su spasioci pokušali doći do dječaka.
"Julen je pao u rupu oko 14 sati, a pokušaj spašavanja krampom (na dan pada) koji je bio između 17.30 i 21 sat, ukupno deset udaraca, su jedino što može objasniti rane na glavi i lubanji dječaka", napisao je vještak.
Tvrdi da su na krampu našli osam dječakovih lasi od kojih su tri bile s korijenom.
Sve te priče podsjećaju i na priču o Italijanu Alfredu Rampiju. On je 10. juna 1981. godine oko 19 sati pao u bunar u mjestu Vermicino u Italiji.
Dječak, koji je tada imao šest godina je pao u tzv. arteški bunar, odnosno mjesto gdje podzemna voda, koja se nalazi pod tlakom, sama izbija na površinu.
Bunar je bio dubok 80 metara i širok oko 30 centimetara. Kada su došli spasioci procijenili su da je dječak pao na dubinu od oko 36 metara.
Kako bi ga izvukli napravili su još jedno okno paralelno s bunarom. No zbog bušenja dječak je pao za još 30 metara. Slučaj je izazvao veliku medijsku pažnju i televizija ga je prenosila 18 sati bez prestanka.
RAI je imao rekordnu gledanost, a na mjesto gdje je dječak pao je došao i tadašnji italijanski predsjednik Sandro Pertini. Za spašavanje dječaka bili su potrebni muškarci koji su u ramenima bili široki 30 centimetara, a jedan od njih je bio Angelo Licheri.
Sve slabiji glas
Kada se spustio u bunar naglavačke i dosegao dječaka, pokušao mu je staviti pojas na njega kako bi ga izvukli, ali nije uspio. Ostali pokušaji spašavanja nisu uspjeli.
Nažalost, dječak je samo padao sve dublje i dublje.
Licheri je bio naglavačke u bunaru 45 minuta i nikada se nije u potpunosti oporavio od ozljeda koje je tada zadobio i psihičkih i fizičkih. Naime, loše su ga zavezali užetom te je slomio ručni zglob. Angelo je dječaka sedam puta uhvatio za ruku, ali mu je svaki puta zbog blata iskliznuo.
Dječakov glas koji se prenosio preko mikrofona je bio sve slabiji i slabiji.
"Hladno mi je. Htio bih coca-colu", govorio je dječak zapovjedniku rimskih vatrogasaca Nandu Brogliju koji ga je hrabrio.
Dječak je umro 13. juna najvjerojatnije u 6.30 sati. Donato Caruso, još jedan volonter kojeg su spustili da bi spasio dječaka, shvatio je da je dijete mrtvo. Tijelo su izvukli su 11. jula.
