Nekoliko stopa porasta nivoa mora možda ne zvuči kao puno. Ali kad bi se nivo mora digla za dvije stope (što je oko 60 centimetara) širom svijeta, učinci na obalne zajednice bili bi katastrofalni.
Gradovi poput New Yorka, Miamija i New Orleansa doživjeli bi razorne poplave. Širom svijeta, 97 miliona ljudi bilo bi na putu brzo nadirućih voda, dovodeći svoje domove, zajednice i sredstva za život u opasnost.
To je ono što bi se dogodilo da se ledenjak Thwaites, koji je dobio nadimak "ledenjak sudnjeg dana", uruši. Ali tu ne bi stalo.
Upravo sada, ovaj masivni antarktički ledeni greben sprječava zagrijavanje morske vode da dopre do drugih ledenjaka. Ako bi se Thwaites urušio, to bi izazvalo kaskadu otapanja koja bi mogla podići nivo mora još 10 stopa (tri metra).
Thwaites koji se otapa već pridonosi 4 posto globalnog porasta nivoa mora. Od 2000. Thwaites je izgubio više od 1000 milijardi tona leda. Ali to nije jedini ledenjak u nevolji, a ponestaje nam vremena da ih spasimo.
Zato geoinženjeri inoviraju tehnologije koje bi mogle usporiti topljenje ledenjaka.
Najnovija strategija su zavjese. Tako je — podvodne zavjese. John Moore, glaciolog i istraživač geoinženjeringa na Univerzitetu u Laponiji, želi postaviti ogromne podvodne zavjese duge 100 kilometara kako bi spriječio da topla morska voda dopre do ledenjaka i otopi ih.
Ali treba mu 50 milijardi dolara da to ostvari.
Navlačenje zastora na led
Jedan od glavnih pokretača otapanja ledenjaka je tok tople, slane morske vode duboko u okeanu. Ove tople struje zapljuskuju strane Thwaitesa, na primjer, otapajući debeli led koji sprječava urušavanje ruba grebena.
Kako se okeani zagrijavaju zbog klimatskih promjena, te će prodorne struje sve više nagrizati Thwaites, približavajući ga potpunom kolapsu.
Moore i njegovi kolege pokušavaju otkriti mogu li pričvrstiti zastore na Amundsenovo morsko dno kako bi usporili topljenje.
U teoriji, ove zavjese bi blokirale protok toplih struja prema Thwaitesu kako bi zaustavile topljenje i dale ledenoj polici vremena da se ponovno zgusne.
Ovo nije prvi put da je Moore predložio ovo rješenje za blokiranje. Njegova ideja o zavjesama temelji se na sličnom rješenju koje je predložio još 2018., a koje bi blokiralo toplu vodu pomoću masivnog zida.
Ali zavjese su mnogo sigurnija opcija, prema Mooreu.
Jednako su učinkoviti u blokiranju toplih struja, ali ih je mnogo lakše ukloniti ako je potrebno, objasnio je.
Na primjer, ako bi zavjese uzele neočekivani danak lokalnom okolišu, mogle bi se ukloniti i redizajnirati.
"Svaka intervencija trebala bi biti nešto što možete vratiti ako se predomislite", rekao je Moore.
Iako su Moore i njegovi kolege još desetljećima udaljeni od implementacije ove tehnologije kako bi spasili Thwaiteove, oni su usred testiranja prototipova u manjem opsegu.
Ideja od 50 milijardi dolara
Mooreove kolege sa Univerziteta u Cambridgeu već su u vrlo ranim fazama razvoja i testiranja prototipa, a mogli bi prijeći na sljedeću fazu već u ljeto 2025., prema Mooreu.
Upravo sada, istraživači sa Univerziteta u Cambridgeu testiraju 3 stope dugu verziju ove tehnologije unutar spremnika. Nakon što dokažu njegovu funkcionalnost, krenut će s testiranjem u River Camu, bilo postavljanjem na dno rijeke ili povlačenjem iza čamca, rekao je Moore.
Ideja je postupno povećavati prototipove dok dokazi ne pokažu da je tehnologija dovoljno stabilna da se može instalirati na Antarktiku, objasnio je Moore.
Ako sve bude u redu, mogli bi testirati set prototipova zavjesa dugih 33 stope u norveškom fjordu za otprilike dvije godine.
"Želimo znati što bi moglo poći po zlu? A ako za to nema rješenja, onda na kraju jednostavno morate odustati", rekao je Moore. "Ali postoji i puno poticaja da pokušamo učiniti da to uspije."
Sa skaliranjem dolazi do povećane potrebe za finansiranjem. Ovogodišnji eksperimenti koštat će oko 10.000 dolara. Ali da bi došli do tačke u kojoj Moore i njegovi kolege mogu pouzdano implementirati ovu tehnologiju, trebat će im oko 10 miliona dolara.
I trebat će im još 50 milijardi dolara da stvarno postave zastore u Amundsenovo more.
"Zvuči kao vraški puno", rekao je Moore. "Ali usporedite rizik-rizik: očekuje se da će troškovi zaštite razine mora širom svijeta, samo obalne odbrane, biti oko 50 milijardi dolara godišnje po metru porasta razine mora."
Dok neki obalni gradovi, poput New Yorka, imaju proračun za prilagodbu porastu mora, drugi se neće ni približiti.
"Jedna od velikih pokretačkih sila za nas je ta tačka socijalne pravde - da je to mnogo pravedniji način suočavanja s porastom nivoa mora od pukog govorenja: 'Trebali bismo potrošiti ovaj novac na prilagodbu'", rekao je Moore.
Utrka s vremenom
Podaci pokazuju da se ledenjak Thwaites i drugi slični tope neviđenom brzinom zbog klimatskih promjena. Ali pitanje kada bi se mogli urušiti ostaje predmet rasprave među glaciolozima.
"Zaista ne znamo bi li se (Thwaites) mogli srušiti sutra, ili za 10 godina, ili za 50 godina", rekao je Moore, dodajući: "Moramo prikupiti bolje podatke."
Ali za prikupljanje boljih podataka trebat će vremena koje ovi ledenjaci možda nemaju.
Zagovornici ledenjačkog geoinženjeringa , poput Moorea, vjeruju da je sada vrijeme za intervenciju. Drugi se stručnjaci ne slažu s tim, tvrdeći da je smanjenje emisije ugljika jedini održivi način da se uspori topljenje ledenjaka.
Iako je smanjenje emisija ključno za ublažavanje učinaka klimatskih promjena, Moore nije uvjeren da ćemo smanjiti drastično ili dovoljno brzo da spasimo Thwaiteove. Jednom kad dosegne prijelomnu točku, "Tada ledenjaku više nije stalo do toga što ljudi žele učiniti u vezi sa svojim emisijama", rekao je.
"U tom trenutku, tada trebate ove druge alate u kutiji."
