Problem siromaštva na globalnom, ali i lokalnom nivou sve je teži, potrebe građana za hranom puno su veće u odnosu na mogućnosti javnih kuhinja na području Mostara, kazao je sekretar Crvenog križa Mostar Alen Kajtaz.
"Nažalost, situacija je sve teža i teža, pogotovo ako to sagledamo i globalno. Do jučer smo imali pandemiju koronavirusa i nekako smo isplivali iz toga pa je došao rat u Ukrajini koji traje već drugu godinu i sada imamo eskalaciju krize na Bliskom istoku. Unatoč svemu tome, mi ćemo kao i svake godine i za ovaj Međunarodni dan borbe protiv siromaštva uspjeti osigurati negdje između 75 i 100 paketa hrane i higijenskih potrepština koje ćemo podijeliti našim najsiromašnijim sugrađanima, pojačati malo obroke u našoj kuhinji tako da bar ovaj dan ljudi imaju malo bolju ishranu nego inače i osjećaj da nisu zaboravljeni i da postoji neko ko misli na njih", kazao je Kajtaz.
Istaknuo je kako Crveni križ Mostar sve ovo radi kroz cijelu godinu, a ne samo prilikom obilježavanja Međunarodnog dana borbe protiv siromaštva.
"Nije ovaj datum taj koji je striktno vezan za naše aktivnosti, mi svaki dan pomažemo naše najugroženije i najsiromašnije ljude koji nisu krivi što su u takvoj situaciji. Država je ta koja bi se trebala više pobrinuti za pomoć svojim građanima jer po pravilima i postulatima međunarodnog Crvenog križa, ali i Ujedinjenih naroda svi ljudi imaju pravo na redovnu ishranu pa tako i građani BiH", kazao je Kajtaz.
Naglasio je kako su potrebe građana za hranom puno veće od mogućnosti javnih kuhinja Crvenog križa u Mostaru.
"Imamo neku brojku od 19.000 korisnika koji su raspoređeni u 56 javnih kuhinja u BiH, a to je samo mali broj ljudi koji su u stanju socijalne potrebe. Veliki broj ljudi zbog fizičke udaljenosti nije u mogućnosti pristupiti kuhinjama, imamo i puno ljudi koji se zbog svog dostojanstva, digniteta ne žele prijaviti i koristiti javnu kuhinju. Ja ipak apeliram na sve ljude koji su u stanju socijalne potrebe, ali i one koji imaju informacije da nas obavijeste o svojim susjedima, prijateljima, rodbini koji nemaju modalitet sebi osigurati svakodnevni obrok kako bismo mi pronašli način kako im pomoći. Nažalost, potrebe su puno veće od naših mogućnost, ali zahvaljujući spletu spretnih i sretnih okolnosti, po statistici još uvijek u BiH nije bilo slučajeva gdje su ljudi umirali od gladi, ali mislim da ovdje treba poraditi cjelokupna društveno-politička zajednica kako bismo se izborili s problemom siromaštva i ispunili sve kriterije koje pred nas postavljaju Ujedinjeni narodi", kazao je Kajtaz.
Navodi kako nema pravila o starosnoj dobi korisnika javnih kuhinja.
"Istina da dijete koje je tek rođeno ne može koristiti usluge naše kuhinje iz razloga što ne može jesti tu hranu, ali zato se takvoj djeci pomaže na drugi način, kroz neke kašice, mlijeko i slično. Ne postoje pravila, korisnici kuhinje su svih dobnih skupina, od tek rođene djece pa do ljudi koji su u dubokoj starosti, a mi im na najbolji mogući način pokušavamo izađi u susret i pomoći", kazao je Kajtaz.
Ne postoje statistički pokazatelji koji kažu koji je zapravo prag siromaštva.
"Dosta ljudi se ne javlja u svoje mjesne zajednice, ne javlja se određenim organizacijama, ni centrima za socijalni radi koji bi trebali imati svu tu evidenciju. Broj ljudi koji su na birou, koji nemaju posla nije adekvatan kako bi se odredio broj siromašnih u BiH, na kraju krajeva što je to prag siromaštva?
Potrošačka korpa danas iznosi puno više od prosječne plaće, jesu li onda oni ljudi koji primaju redovnu plaću na nekoj granici siromaštva, mogu li osigurati sve potrebno? Zamislite sada ljude koji nemaju nikakva primanja, zamislite penzionere s minimalnim primanjima koji veliki dio sredstava potroše za lijekove. Veliki je broj ljudi koji žive na granici siromaštva, koji su siromašni, odnosno koji su gladni", naglasio je Kajtaz.
Donacije hrane kakve su ranijih godina dolazile iz inozemstva više ne pristižu.
"Prije nekih mjesec dana dobili smo donaciju iz Italije koja je sadržavala 350 kilograma prehrambenih artikala, a to je nedovoljno da se pripremi hrana za jedan jedini dan u našoj kuhinji. Međutim, postoji lokalna zajednica koja ima svijesti i empatije prema siromašnima, tako da neke potrebe mi zadovoljavamo s donacijama naših ljudi, privrednika, ali i običnih ljudi donesu proizvode sa svojih njiva, tako da uvijek na raspolaganju imamo neko sviježe voće i povrće", kazao je Kajtaz.
Nada se da će doći dan kada će morati zatvoriti kuhinju iz razloga što je u BiH toliko dobra situacija da javna kuhinja više nije potrebna.
"Nažalost, trendovi su takvi da se te kuhinje otvaraju u cijelom svijetu, pa čak i u najbogatijim državama svijeta, tako da koliko god bio optimističan, nisam siguran da će do zatvaranja kuhinja u BiH doći u nekoj doglednoj budućnosti", kazao je Kajtaz.
Po njegovom mišljenju, kako bi se popravio, odnosno smanjio problem siromaštva u našim krajevima potrebno je prvo napraviti bazu podataka.
"Bez te baze podataka ne možemo uopće znati ko su sve siromašni ljudi. Tako ne bi morali čekati da oni dođu do nas, nego bi mi mogli doći do njih i uraditi preventivne aktivnosti poput brzog ljekarskog pregleda i slično. Nakon što bi uspjeli napraviti bazu podataka možemo vidjet koji su lokalni resursi, kako i na koji način može pomoći Crveni križ, Caritas, Merhamet i druge organizacije koje djeluju na području Mostara. Sve dok ljudi ne nađu posao, odnosno dok sami sebi ne budu osigurali egzistenciju ne možemo pričati o nekom smanjenju siromaštva. Moramo otvarati nove tvornice i nova radna mjesta", kazao je Kajtaz.
Javna kuhinja Crvenog križa Mostar ima 353 korisnika.
"Imamo i preko 50 korisnika koji se nalaze na evidenciji Centra za socijalni rad, ali zbog udaljenosti ne mogu koristiti našu kuhinju i njima se osiguravaju mjesečni paketi s hranom. Broj naših korisnika pomoći, bilo da se ta pomoć odnosi na hranu, higijenu, pelene za odrasle osobe ili nešto drugo, puno je veći tako da možemo slobodno reći da, negdje u prosjeku, Crveni križ Mostar broji preko 650 korisnika. Nažalost, puno veći broj je broj onih siromašnih i gladnih za koje se ne zna", naveo je Kajtaz.
Svake godine 17. oktobra širom svijeta obilježava se Međunarodni dan borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti.
Siromaštvo se posmatra na različite načine među kojima su nedostatak sredstava za podmirenje osnovnih životnih potreba i osiguranje egzistencije, nedostupnost ili ograničena mogućnost obrazovanja, beskućništvo, loši i neodgovarajući stambeni uvjeti. Siromaštvo je stanje deprivacije dohotka i drugih izvora, materijalnih, socijalnih i kulturnih, a utječe na zdravlje, zapošljavanje, učenje i poštovanje.
Ovog i svakog drugog dana važno je podsjetiti na temeljnu vezu između siromaštva i ljudskih prava, a cilj cjelokupnog društva treba biti poštivanje općih ljudskih prava, te dostojanstvo svakog pojedinca.
