Zvanično Australnac, po imenu Omar Jasika, osvojio je juniorski US Open – u obje konkurencije.
To se na terenima "Flešing medouza" dogodilo prvi put posle gotovo tri decenije i Javiera Sancheza.
Omar je tada postao tek treći „Ozi“ koji je osvojio Otvoreno prvenstvo Amerike za mlade, poslije Pata Casha (1982) i Bernarda Tomića (2009).
"Trebalo mi je vremena da to obradim. Ta sedmica u New Yorku bila je jedna od najboljih u mom životu. Nevjerovatno", rekao je Jasika nešto kasnije.
Sve palo u vodu
Bio je to njegov posljednji juniorski nastup, trebalo je da se misli o tranziciji među profesionalce.
Senior je postao naredne sezone, one tamo debitirao na Grand Slamu, u Melbuorneu, ostvario prvu pobedu, prenosi B92.
I onda, 2017. sve je palo u vodu – dobio je pozitivan test na kokain, ali i dvogodišnju suspenziju, koja se zbog pandemije "duplirala".
Omar je rođen 1997. u Melbourneu, gdje su se zbog rata u Bosni i Hercegovini, roditelji Admir i Bina, doselili.
Tenis je počeo da trenira sa šest godina, dok je nešto kasnije, postao polaznik South Oakleigh koledža.
Svoje ne toliko izražene "fizikalije" uspijevao je da nadomesti specifičnom igrom, koju mu je omogućavala njegova ljevorukost.
I koliko god veliki uspjeh, poput tog na juniorskom US Openu, bio lijep, on je sa sobom nosio i veliku dozu pritiska.
Jasika je bio dio generacije kojoj su pripadali Aleksander Zverev i Andrej Rubljov, a često je igrao i sa starijima, kao na primjer protiv Camerona Noriya (1995), kojeg je pobijedio u finalu kada je osvojio prvu titulu 2013. godine.
Težak prelazak
Prelazak iz juniorske u seniorsku konkurenciju nikad nije lak. Veoma je različita; ne toliko zbog tenisa, koliko zbog mentaliteta.
"U juniorima i dalje ima igrača koji nisu sigurni da li zaista žele da budu teniseri. U profesionalnom tenisu, to je njihov posao, tu su sa razlogom i uradit će sve da pobijede", rekao je Jasika u intervjuu za "Punto De Break".
Australci su uvijek imali dosta igrača na Touru, a Jasiku su svi vidjeli kao predvodnika nove generacije, one koja dolazi nakon Kyrgiosove.
Tamošnja štampa, uprkos najboljoj namjeri u najvećem broju slučajeva, umije i da sputa nadolazeće snage, mlade igrače.
"Australska štampa je važna, vole da poguraju svakoga. Nađu određenog igrača i pričaju o njemu, bilo dobro ili loše. Fokusiraju se na jednu osobu", kaže Jasika.
Takva je priča sa spomenutim Nickom Kyrgiosom, koji šta god da uradi, bude na naslovnim stranama.
Njih dvojica su veliki prijatelji, a Omar smatra da je tenis u Australiji popularan upravo zbog Nicka, te da je upravo on razlog zašto se sve veći broj djece hvata reketa.
Kyrgios je dvije godine stariji od Jasike, koji je još odmalena navikao da se druži, ali i da igra sa starijima od sebe. Jednostavno je, bar u teniskom smislu, bio napredniji od ostalih vršnjaka.
Pogrešan potez
"Imao sam 18 ili 19 godina, a svi ostali 23 ili 24. Provodio sam vrijeme sa njima, pomoglo mi je da sazrim. Mnogo toga mi se dogodilo dok sam bio veoma mlad. Shvatio sam šta je ispravno, a šta pogrešno", kaže Jasika.
Šta je pogrešno, nažalost, shvatio je na teži način. U septembru 2017. zbog kokaina zaradio je suspenziju.
Ona je stigla u trenutku kada se nadao da će još jednom dobiti wild-card za Australian Open, na kojem je godinu ranije savladao Ilju Marčenka, pa potom izgubio od Joa-Wilfrieda Tsonge, bivšeg finaliste.
"Mislio sam kako da kažem roditeljima. Moji roditelji su mi cijelog života pomagali da budem profesionalni teniser. A ja sam odbacio taj san. To je bilo prvo što mi je palo na pamet", rekao je Jasika.
Bilo mu je jako teško da priča o ovoj temi u početku. Sada je već druga priča, a već uveliko razmišlja i o knjizi, koja bi mogla da pomogne mladima.
"Ne mislim da sam loša osoba zato što sam to uradio. Nisam nikoga povrijedio, nikoga nisam ubio. Više od polovine ljudi na ovoj planeti to radi. Mislim da sam dobio prilično strogu kaznu", ističe Jasika.
Tokom te dvije godine, tenis je ostavljen po strani, tako da se Omar okrenuo drugim stvarima, tako nesvojstvenim teniserima.
Trenirao je jednom sedmično, čisto da koliko-toliko ostane u formi. U međuvremenu zaposlio se u fabrici.
"Upravljao sam viljuškarom", kaže Jasika, koji je, također, radio i kao serviser za klima uređaje, ali i kao osiguranje u noćnom klubu.
Stigla pandemija
"To nije bilo tako pozitivno. Pomoglo mi je da upoznam ljude… koji nisu dobri. Vidio sam kako funkcioniše drugi svijet. Ima ljudi koji se rano bude, a postoje ljudi i koji ostaju budni radeći stvari koje nisu dobre. Da, naučio sam šta je to", rekao je Jasika.
I taman kada je suspenzija istekla, stigla je pandemija koronavirusa, koja ju je praktično produžila na još dvije godine. Naravno da mu je odustajanje od tenisa mnogo puta padala na pamet, ali je motivaciju nekako pronašao.
Pokušat će u naredne dvije sezone da se vrati, odnosno da proba da stigne tamo gdje su mu svi predviđali kada se pojavio.
"Gledao sam četiri Australian Opena zaredom. Vidio sam novu generaciju kako igra na velikim stadionima. Mnogi od njih su mi prijatelji. Pomislio sam: "Igrao sam protiv ovih momaka, prijatelj sam im, zašto ja ne bih bio tamo?" Upoznao sam djevojku, koja mi je mnogo pomogla", rekao je Jasika.
Prva godina planiranog povratka je gotova. Krajem prošle je krenuo sa turnirima po Australiji, osvajao ih je lako, skupio novac i krenuo da igra po Evropi.
Nije lako, naročito ne Australcima, koji nemaju stalno mjesto boravka na Starom kontinentu.
"Evropljani izgube meč i odu kući i večeraju sa porodicom. Izgube ujutru, uhvate let i već su kod kuće. Mi kada izgubimo, ne možemo nigdje
Svaki Australac mora da nađe dom u Evropi. Da li Njemačka, Španija…", kaže Omar.
Jasika je tenisu dao još jednu šansu i igrat će ga dok uživa u njemu.
Kada toga više ne bude bilo, okrenut će se pisanju knjige, a u planu mu je i otvaranje teniske Akademije u domovini.
