svemir

Teleskop James Webb pomogao razriješiti misterij star gotovo 40 godina

U februaru 1987. godine astronomi su zabilježili jednu od najbližih nam eksplozija supernova u historiji No, ono što je ostalo nakon nje smatralo se astronomskim misterijem, sve donedavno

Novo otkriće, nastalo zaslugom naprednih instrumenata na svemirskom teleskopu James Webb, pomoglo je astronomima razriješiti misterij star gotovo četiri decenije.

Priča počinje u februaru 1987. godine, kada je uočena eksplozija masivne zvijezde u Velikom Magellanovom oblaku, patuljastoj galaksiji udaljenoj oko 160 hiljada svjetlosnih godina od Zemlje. Taj događaj danas je poznat kao Supernova 1987A i jedna je od najbližih nam ikada zabilježenih supernova. Bila je to prva supernova vidljiva golim okom sa Zemlje još od doba Keplera.

Sve od tada astronomi su promatrali ostatke supernove, znajući da nakon takvog događaja mora ostati "posljedica" – ili neutronska zvijezda ili crna rupa, na mjestu gdje se nalazila masivna zvijezda. Unatoč promatranjima u svim mogućim valnim duljinama, od rendgenskih do radiovalova, sve do sada nije bilo opaženo ono što je preostalo nakon kolapsa te zvijezde.

Pronađeni dokazi

Tada na scenu stupa najnapredniji svemirski teleskop ikada izrađen, James Webb, sa svojim naprednim instrumentima. SN 1987A bila je jedna od prvih "meta", kojom se Webb pozabavio još u julu 2022. godine, a snimao ju je svojim kamerama za srednji i bliski infracrveni spektar te analizirao spektrografom. Ta analiza, dovršena nedavno, pokazala je da se u sredini oblaka materijala, koji se širi kao posljedica kolapsa supernove, nalazi izvorište snažnog signala.

Tamo je detektiran peterostruko ionizirani plin argon, a da bi on izgubio i do pet elektrona iz svojih atoma, potreban mu je snažan bliski izvor fotona. Snimke su pokazale da to može biti samo jedan izvor – onaj smješten u središtu ostataka Supernove 1987A, odnosno – neutronska zvijezda nastala nakon te eksplozije.

Na priloženoj se slici vidi kako izgledaju dosad najbolji dokazi za postojanje neutronske zvijezde. Bliska infracrvena svjetlost (lijevo) ne otkriva mnogo, no kada se promatra isključivo spektar ioniziranog argona, jasno je da u središtu ostatka SN 1987A postoji snažan izvor zračenja. Prema karakteristikama, najvjerovatnije je riječ o neutronskoj zvijezdi.

Kako bi potvrdili svoju analizu, astronomi će uz pomoć Webba i zemaljskih teleskopa dodatno promatrati ostatke SN 1987A, kako bi dobili više informacija ne samo o njoj, nego i svim sličnim supernovama.

Clicky