Hadži hafiz Halid ef. Hadžimulić, sin Ali - efendije i Aiša - hanume rođene Kulenović, rođen je u ulemanskoj porodici u Sarajevu 16. oktobra 1915. godine.
Otac Ali efendija bio je čuveni sarajevski hođža, a porodica njegove majke Aiše bila je posebno poznata - njen otac, majka, braća i sestre – svi su bili hafizi.
Započeo učenje Kur'ana napamet još kao dječak sa 7 godina
Dedo po majci Hafiza Halida Hadžimulića bio je ugledni političar Jugoslovenske muslimanske organizacije i ministar u Vladi Kraljevine Jugoslavije Džafer efendija Kulenović.
Hafiz Hadžimulić je započeo učenje Kur'ana napamet još kao dječak sa 7 godina. Pored Više Šerijatsko sudačke škole studirao je na Odsjek za romanistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu, te na Odsjeku za orijentalistiku Filozofskog fakulteta u Sarajevu gdje je diplomirarao 1955. godine. Govorio je perzijski, turski, arapski, njemacki, francuski, engleski jezik, te latinski jezik.
Tokom Drugog svjetskog rata hadži - hafiz Halid Hadžimulić pod optužbom da je sarađivao s partizanima bio je jedan od rijetkih koji je bijegom izbjegao smrt na Marindvoru kada je zloglasni ustaša Maks Luburić izvršio odmazdu među sarajevskim antifašistima 28. marta 1945. godine . Dok je bježao spred ustaške patrole preživio je seriju rafala i pričalo se da mu je kaput bio sav izrešetan, ali ga srećom nijedan metak nije ni okrznuo.
Nakon rata radio kao službenik u Vakufskom povjerenstvu, Vakufskoj direkciji u Sarajevu, te u Gazi Husrev - begovoj biblioteci gdje je uradio veliki broj kataloških jedinica za orijentalne rukopise.
Nakon odlaska u penziju hafiz Hadžimulić radi kao imam u nekoliko sarajevskih džamija i, najzad, kao imam Careve džamije. U njoj je nekad 1994. godine održao i svoju hiljaditu hutbu.
Pored toga Hafiz Hadžimulić godinama je učio i predvodio ramazanske mukabele u više sarajevskih džamija. Bio je poznat po tome što je mukabele klanjao hatmom – učeći kompletan Kur'an. Kao muhafiz izveo je 16 hafiza.
Uz šejha Fejzulaha efendiju Hadžibajrića bio je i jedan od najboljih poznavaca i tumača Mesnevije Dželaludina Rumija.
Učili Kur'an hodajući oko Sarajeva
Među sarajevskim muslimanima posebno će se pamtiti po tome što je bio jedan od tri grupe hafiza koji su u različitim historijskim periodima (1941,1943 i 1991.) učili Kur'an hodajući oko Sarajeva. Gostujući u Dnevniku Senada Hadzifejzovića tim povodom je rekao:
"I vjerujete da je ovaj grad sačuvan samo hurmetom Kurana...sa jednim drugom obišao sam čitavo Sarajevo. Učeći Kur'an, pošli smo od Alipašine džamije, pa onda preko Koševa, preko Bara, preko Hrastova, preko Sedrenika, preko Zmajevca spustili se na Obhodžu do podne. Tu smo klanjali i za toga nastavili idući na Trebević učeći... Jedan je učio, drugi je pratio da ga ko ne bi pomeo...i preko Trebevića sišli smo opet tamo do Magribije i do Alipašine džamije. Tu smo završili krug. I vjerujete, Allah je Svemoćan ta linija koju smo mi učili sačuvala je Sarajevo."
Hadži hafiz Halid ef. Hadžimulić je na Ahiret preselio 8. januara. 2011. godine, a ukopan je 10. januara u haremu Bakr-babine džamije.
Ovo su neki od njegovih čuvenih citata:
"Ja se nikada pošteno nisam naživio, uvjek su neke lampe svjetlile okolo mene, takva sudbina. Znam da imam propusta u svom životu,valjda će Bog oprostiti".
"Sve je moguće sa Svemogućim."
"Blago onom koji ostavi dunjaluk prije nego što dunjaluk ostavi njega, blago onom koji uredi svoj kabur prije nego što dođe u njega i blago onom koji stekne Allahovo zadovoljstvo prije nego što dođe pred Njega.
"Istina otvara vrata u tišini."
"Pravi insani ne nalaze ni u čemu mahane."
"Vjeru smo sveli na obrede. Nas ne prepoznaju po djelima već po simbolima - nažalost."
"Ostati budan na granicama ovog svijeta može samo onaj koji se Allaha dž.š. boji."
"Nikada nisam volio izlaske, družio sam se s knjigama, a ponajviše sa samim sobom."
"A duša je ta, krhka poput pahulje i izložena raznim bolestima."
"Zadivljujuća je snaga zahvalnosti. I kad uistinu cijeniš ono što imaš, uvijek možeš još i više."
"Radi ono što je ispravno, a ne ono što je lahko."
"Negdje u tišini, ovim ulicama, hodaju mimo vas vitezovi ovog grada, a vi ih ne prepoznajete."
"Svaki insan zaplače, javno ili tajno, nije to za sramote, dođe to u grudima, i lakše je kad se izdahne."
"Imao sam ovaj svijet na dohvatu ruke, nisam želio ništa prolazno."
"Život je poput behara, uzmiriše i prođe."
