Miroslav Ćiro Blažević bio je osebujna nogometna ličnost.
Pored nespornog nogometnog umijeća, trener svih trenera, koji je umro danas u 88. godini, pamtit ćemo ga i po osebujnim izjavama koje su u velikoj mjeri oslikavale njegovu veličinu i karakter.
Ćiro: Ništa bolje od novinarskog posla
''Igramo mi u Beogradu protiv Srbije, nakon zadnjeg rata. Odjednom nestade svjetlo.
Svi su mislili da je sabotaža, možda je i bila... U tom času - svaki srpski igrač zagrli mog igrača i - čuva ga, čuješ? To je prijateljstvo!'', jedna je od izjava za pamćenje.
U jednom od svojih posljednjih intervjua, poručio je da će na nebu da izjednači za anđele, prenose Sportske.net:
"Moja je molba da ne žalite za mnom, meni su dani odbrojani, Na nebu đavoli vode protiv anđela 3:1, a ja dolazim i sredit ćemo đavole, j****mo im mater".
Prisjetimo se i nekih čuvenih iz davnih dana, o fudbalu, životu, ženama, ali i novinarima sa kojima je imao "šarolike" odnose.
"Nema ništa bolje od novinarskog posla. Imaš vlast, piješ ljudima krv na slamku. Još te plaćaju za to", govorio je Ćiro.
Sjetio se i perioda u kojem je njegova majka željela da on bude sveštenik:
Otišao u manastir
"Poslušam je i odem u manastir. Tamo sam sreo prelijepu sestru. Aurora se zvala. Kad sam je spazio, sunce ti je**m, hašimaga (asocijacija za muški polni organ) je istog momenta skočio gledajući pod svodove manastira.
Kažem sebi, Ćiro, ovo nije posao za tebe. Svaki dan moraš da pariš oči, a ne smiješ da j…. Pobjegao sam iz manastira."
Tu nije bio kraj Ćirinih izjava o odnosu mukšaraca i žena:
"Potentni muškarci moraju da šaraju sa strane. To im je jedna vrsta treninga za utakmicu sa ženom. Da li ima goreg posla nego j….. svoju ženu i brojati tuđ novac?
Jedite svaki dan pasulj, pa da vidimo hoće li vam dosaditi. "Zašto žene ne komentarišu utakmice? Ne mogu fudbaleri toliko brzo da trče koliko mogu žene brzo da pričaju".
"J**o te Batistuta…"
Tu je i čuvena andegdota sa Mundijala u Francuskoj.
Jedan od novinara pokušao je tokom konferencije da izvuče neku senzaciju pred meč Hrvatske i Argentine. Zbog toga je upitao Ćiru da li bi mijenjao Davora Šukera za Gabriela Batistutu.
Ćiro mu je na to odgovorio:
"Ni Zvone Boban, ni ja ne bi dali Šukera za deset Batistuta!"
A kada je smijeh već počeo da se prostire salom, pogledao je u Bobana i u svom stilu dodao:
"J**o te Batistuta…"
I za kraj, tu je i pomalo morbidna priča o tome da se prije nekoliko godine pojavila njegova umrlica, koju je imao priliku da pročita.
Autoru je poručio:
"Zahvalan sam mu, ko god je to napisao. Ja sam živ, a on napravio umrlicu i ja je čitam. Nema puno ljudi tu privilegiju. Napiši da sam mu zahvalan".
