Kada se epidemija koronavirusa počela širiti, prvo je došlo do nestašice maski za lice. Onda je isti trend pogodio i dezinfekciona sredstva za ruke, a sada ljudi širom svijeta panično kupuju toalet papir, piše Mercury News.
To je dovelo do toga da su proizvođači u Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi počeli ograničavati broj pakiranja koje kupci mogu kupiti u jednom dolasku. U nekim supermarketima u Britaniji toalet papiri su rasprodati, dok su jedne australske novine objavile dodatnih osam praznih stranica u svom nedavnom izdanju, navodeći ironično da se ljudi mogu njima poslužiti kad im ponestane toalet papira.
Ali zašto se to događa? Toalet papir ne nudi posebnu zaštitu protiv virusa. Ne smatra se dijelom nužnih zaliha poput hljeba i mljeka, ali ljudi ga potražuju više nego što se može dobaviti. Za to može biti više razloga.
Steven Taylor, psiholog, kaže da je to u jednu ruku razumljivo, ali da je s druge pretjerano.
„Možemo se pripremiti bez panike. Novi virus plaši ljude jer je nov i mnogo toga je još nepoznato. Kad ljudi čuju konfliktne poruke o rizicima koje virus predstavlja i kako bi se trebali pripremiti, oni su skloni da se okrenu ekstremima“, kaže on.
Nekoliko zemalja je već nametnuo masovnu izolaciju. Ljudi kupuju toalet papir i druge kućne potrepštine kako bi se pripremili za nešto slično u svojim gradovima, smatra Baruch Fischhoff, psiholog i profesor Instituta za politiku i strategiju Univerziteta Carnegie Mellon.
„Ako ljudi nisu vidjeli zvanična obećanja da će se vlasti postarati za sve, ostavljeni su nagađanjima vjerovatnoće da će im trebati dodatna pakiranja toalet papira. Činjenica da nema zvaničnih obećanja može povećati tu šansu“, ističe Fischhoff.
Slike praznih polica i kolica punih zaliha preplavile su medijske izvještaje i internet. Ljudi vide slike paničnih kupaca, pretpostavljaju da postoji razlog za paniku i onda i sami kupuju zalihe.
„S obzirom na to da su ljudi društvena bića, gledamo jedni druge kako bi vidjeli šta je sigurno, a šta je opasno. Stoga kad vidite nekog u radnji kako panično kupuje, to me dovesti do efekta zaraze strahom“, kaže Taylor.
Sve te fotografije praznih polica mogu navesti ljude da vjeruju da moraju požuriti kako bi nabavili toalet papir dok još mogu.
„Onda ono na što smo gledali kao na oskudicu zaista postaje oskudica“, ističe Taylor, dodajući da društveni mediji imaju važnu ulogu u tome jer se dezinformacije lako šire.
„Novi virus izaziva neku vrstu psihologije opstanka, kad moramo živjeti što je moguće više u kućama i stoga moramo napraviti zalihe nužnih stvari, a to svakako uključuje toalet papir. Na kraju krajeva, ako ga ponestane, čime ćemo ga zamijeniti“, pitaju se stručnjaci.
Novac će se kad tad potrošiti na toalet papir, do nabavke doći prije ili kasnije a jedina briga su dugi redovi i poteškoće da se pronađe u prodavnicama. S obzirom na to da će do upotrebe tog toalet papira doći kad-tad, stvari su drugačije nego kad se kupuje nešto što vjerovatno neće koristiti.
Ljudi koji gomilaju zalihe misle sami na sebe i svoje porodice i na ono što im treba da se pripreme, a ne na zdravstvene radnike, oboljele ili druge sugrađane kojima bi moglo uskoro ponestati toalet papira.
„To je sve zbog ovog talasa preuranjene anksioznosti. Ljudi postaju anksiozni prije nego što zaista dođe do infekcije. Nisu gledali veću sliku, naprimjer koje su posljedice gomilanja toalet papira“, ističe Taylor.
Ali, ljudi se tako ponašaju iz straha. Pripreme, pa neka je u pitanju i samo toalet papir, vraćaju ljudima osjećaj kontrole u situaciji koja im djeluje beznadežno.
