U spavaćoj sobi u Maleziji koja je postala zatvor, 14-godišnja djevojčica briše suze dok sjedi prekriženih nogu na betonskom podu. Ovdje je, kaže, njen 35-godišnji muž siluje gotovo svake noći.
Prošle godine, djevojka Rohingya žrtvovala se kako bi spasila svoju porodicu, krenuvši na zastrašujuće putovanje iz svoje domovine Mijanmara u zemlju koju nikada nije vidjela, kako bi se udala za čovjeka kojeg nikada nije upoznala, piše AP.
To nije bio njen izbor. No njena je porodica, kaže, bila osiromašena, gladna i prestravljena mianmarskom vojskom koja je napala muslimansku manjinu Rohingya u zemlji 2017. U očaju, susjed je pronašao čovjeka u Maleziji koji bi platio naknadu od 18.000 ringgita (3.800 dolara) za djevojčicu prolaz i - nakon što se udala za njega - poslati novac svojoj porodici za hranu.
I tako je tinejdžerka - identificirana kao i sve djevojke u ovoj priči prvim inicijalom kako bi je zaštitila od odmazde - zagrlila roditelje na rastanku. Zatim se M popeo u auto trgovca ljudima krcat djecom.
Sve lošiji uvjeti u Mianmaru i izbjegličkim kampovima u susjednom Bangladešu tjeraju mnoštvo maloljetnih Rohingya djevojčica u Maleziju na dogovorene brakove s Rohingya muškarcima koji ih često zlostavljaju, otkrio je Associated Press u intervjuima s 12 mladih Rohingya nevjesta koje su stigle u Maleziju od 2022. Najmlađa je imala 13 godina.
Ne daju im izaći
Sve djevojke s kojima je AP razgovarao rekle su da ih njihovi muževi koji kontroliraju rijetko puštaju van. Nekoliko ih je reklo da su bile pretučene i silovane tokom putovanja u Maleziju, a pet ih je reklo da su ih muževi zlostavljali. Polovina djevojaka je trudna ili ima bebe, unatoč tome što većina kaže da nisu bile spremne za majčinstvo.
“Ovo mi je bio jedini izlaz”, kaže 16-godišnja F., koja je 2017. gledala kako mijanmarski vojnici spaljuju njenu kuću i ubijaju njezinu tetku. “Nisam bila spremna za brak, ali nisam imala izbora.”
Ovi neželjeni brakovi posljednja su grozota koja je pričinjena Rohingya djevojčicama: od djetinjstva pokvarenog nasiljem do napada u kojima su ih sigurnosne snage sustavno silovale do godina gladovanja u bijednim izbjegličkim kampovima u Bangladešu.
Globalna apatija prema krizi Rohingya i stroge migracijske politike ostavile su ove djevojke gotovo bez izbora. Vojska koja je napala Rohinje svrgnula je vladu Mianmara 2021., zbog čega je svaki povratak kući postao opasan po život. Bangladeš je odbio dati državljanstvo ili radna prava milionima Rohinja bez državljanstva koji čame u njegovim kampovima. I nijedna zemlja ne nudi velike mogućnosti preseljenja.
I tako Rohinje sve više bježe - a one koje bježe su sve više žene. Tokom brodske krize u Andamanskom moru 2015., u kojoj su se hiljade Rohingya izbjeglica nasukale u moru, velika većina putnika bili su muškarci. Ove godine više od 60% Rohinja koje su preživjele prelazak Andamana bile su žene i djeca, prema agenciji Ujedinjenih naroda za izbjeglice.
U Bangladešu, Save the Children kaže da su dječji brakovi jedna od najvećih zabrinutosti agencije među stanovnicima kampa.
"Vidimo porast slučajeva trgovine djecom", kaže Shaheen Chughtai, regionalna direktorica zagovaranja i kampanja organizacije Save the Children za Aziju. "Djevojke su ranjivije na ovo, a često je to povezano s udajom na različitim teritorijima."
Tačna statistika o tome koliko Rohingya djece nevjeste živi u Maleziji ne postoji. No lokalni zagovornici koji rade s djevojkama kažu da su primijetili nagli porast dolazaka u posljednje dvije godine.
Accurate statistics on how many #Rohingya child brides live in #Malaysia don’t exist. But local advocates who work with the girls say they have seen a spike in arrivals over the past two years.https://t.co/ggi8T8Sens
— The New Indian Express (@NewIndianXpress) December 13, 2023
“Doista se puno Rohingya dolazi vjenčati”, kaže Nasha Nik, izvršna direktorica Rohingya Women Development Network, koja je posljednjih godina radila sa stotinama djece nevjeste.
Malezija nije potpisnica konvencije Ujedinjenih naroda o izbjeglicama, pa je manja vjerovatnost da će djevojke — koje uđu u zemlju bez dopuštenja — o njihove napade prijaviti vlastima. Time bi mogli biti izloženi opasnosti da budu bačeni u jedan od malezijskih pritvorskih centara, koji su dugo bili opterećeni izvještajima o zlostavljanju.
Malezijska vlada nije odgovorila na zahtjev AP-a za komentar.
M. nije znala čak ni ime svog budućeg supruga kada je ušla u trgovčev auto zajedno s nekoliko drugih djevojaka koje su krenule u Maleziju na udaju.
Sedmicu su putovali Mjanmarom i Tajlandom. Nakon što su prešli u Maleziju, zaustavili su se u jednoj kući. Stigla su četiri trgovčeva prijatelja i svaki je odabrao djevojku.
Čovjek koji je odabrao M. - koji je izgledaa kao da ima oko 50 godina - odvezao ju je u drugu kuću. Kad su ušli unutra, kaže, silovao ju je.
Bez vode i hrane
Ujutro ju je zaključao u spavaću sobu i ostavio cijeli dan bez vode i hrane. Sljedeće noći vratio se i ponovo ju silovao. Bila je prestravljena da će je ubiti.
M. je potom predata drugom muškarcu koji ju je odvezao u stan njenog zaručnika.
Nije se usudila zaručniku reći da je silovana, jer bi je on tada odbio.
Njen je zaručnik insistirao da se vjenčaju toga dana. U agoniji i krvarenju od silovanja, M je svom mužu rekla da ima menstruaciju, pa da je ne dira.
Zastupnica žena Rohingya, koja je potvrdila njen iskaz za AP, čula je za situaciju i dovela M. u bolnicu na liječenje.
The Rohingya Muslim girl was kept as a sex slave for two years after her parents were murdered by Myanmar security forces.
— CJ Werleman (@cjwerleman) December 9, 2018
She was raped everyday by several Myanmar police officers, and explains her nightmare here.
Via Rohingya Vision. pic.twitter.com/GYJQ0DAAH4
Kada se M. vratila mužu, saznala je da je on već oženjen i ima dvoje djece. Nije imala snage prigovoriti na situaciju, niti na batine, okrutna ismijavanja i silovanja koja redovno trpi. Roditeljima nije rekla ništa o zlostavljanju, kako im njen suprug ne bi prestao slati 300 ringgita (64 dolara) mjesečno.
Sada sjedi u svojoj spavaćoj sobi, njeno mršavo tijelo zaogrnuto je pidžamom s medvjedićima. Sa stropa visi uže dizajnirano da drži viseću mrežu za sve bebe koje je njen muž prisili da nosi.
Jednom je sanjala da ide u školu i postane učiteljica ili doktorica. Ali prestala je razmišljati o svojoj budućnosti. Za sada samo pokušava preživjeti svoju sadašnjost.
“Želim se vratiti kući, ali ne mogu”, kaže ona. “Osjećam se zarobljeno.”
