Na Youtubeu osvanula je videoizložba poznatog sarajevskog fotografa Milomira Kovačevića Strašnog.
Strašni je izložbu nazvao "Dan boema, Sarajevo, 30 april 1990.". Fotografije su stare tačno 30 godina i prikazuju Sarajevo kakvog više nema.
Ispod videa Strašni je objavio tekst:
Našavši se zatečen i zatočen korona epidemijom u Sarajevu skoro dva mjeseca mnogo mi je nedostajalo ono Sarajevo iz moje mladosti, poznato iz pjesama, priča, filma ili legendi o sarajevskim boemima.
U želji da makar na trenutak oživim to sjećanje, po povratku u Paris (ponovo u izolaciju) zarovio sam se u svoju seharu i potražio filmove koje sam čuvao za neku specijalnu priliku da pričam o mome Sarajevu kojeg toliko volim, o dragim ljudima koji su činili dušu toga grada i o tome vremenu gdje se ljepše i neopterećenije živjelo.
U nemogućnosti da izlažemo u galerijama i javnim prostorima, ovo nam ostaje jedini način da nastavimo raditi i stvarati.
Dobro došli i uživajte….
Tekst je dao i glumac Nermin Tulić, koji dominira na fotografijama:
"Eno nekakvi u fijakerima idu po Saraj'vu, cugaju a i muzika im svira" bila je rečenica koja je tog 30. aprila kružila gradom.
A nisu to bili "nekakvi", nego sarajevska raja koja je slavila DAN BOEMA furajući fijakerima od Ilidže prema Baščaršiji i Bentbaši, predvođeni telalom i zaustavljajući se pred poznatim sarajevskim kafanama i onim koje su još u to vrijeme radile, a i onim na koje je ostalo samo sjećanje. "TADEN", "ISTRA", "POŠTA", "BAGREM", Ekspes "HERCEGOVINA", "SLAVUJ", "BAŠČARŠIJA", "BAZENI"...
Pred svakom kafanom čitanje poezije sarajevskih pjesnika koji su pisali i posvećivali pjesme kafanama u kojima su provodili vrijeme. Na kraju na Bentbaši ili kako Sarajlije kažu Bembaši "vo na ražnju" i rock koncert na meraji.
Bili su tu i Biban i Kriza i Safet i Tifa i Veljo i Saša i i Cica i Vedran i Brezo i Troko i Čeha i Mario i Omer i Hidan i Neka i Drago Brico i Sudži i Zoka i Kimi i Pero i Velid i Cupi i Paša i Enver i Novalija i Nikodije i Strašni i Gordan i Emirko i Miko i Marija i Piban i Klea i Almir i...i...i jebiga zaboravio sam mnoga imena. I što rek'o Pimpek bilo je to vrijeme ruža što rasle su nas i niko nije bio ni Srbin, ni Bošnjak, ni Hrvat, nego sarajevska raja!
Ovih nekoliko rečenica je sjećanje na taj dan, a i sjećanje na one koji su sada negdje gore u nebeskim kafanama gdje ćemo se jednom svi opet sresti i proslaviti "DAN BOEMA"... The rest is silence..."
Uživajte: