Odluka Vladimira Putina da Rusija prodaje plin "samo za rublje" zapravo bi mogla značiti da bi Rusija mogla potpuno obustaviti isporuku plina Evropskoj uniji.
Ipak, ne izgleda da se i Rusija želi samo tako odreći tog izuzetno važnog prihoda (blizu milijardu eura dnevno), a i italijanski premijer Mario Draghi koji je u četvrtak razgovarao s Putinom je u razgovoru s novinarima "uvjeren" da Rusija neće smanjiti isporuku svog plina čak i ako se on plaća samo eurima ili dolarima.
Potpisani ugovori
Zapravo se i u ukazu koji je potpisao ruski predsjednik ostavlja mogućnost plaćanja i u drugim valutama, ali onda preko interne banke Gazproma koja bi onda iznos mijenjala u rublje, piše DW.
Povrh svega, potpisani ugovori o kupovini plina iz Rusije redom predviđaju plaćanje u eurima, a ne u rubljama. No ovaj potez ruskog predsjednika će bez ikakve sumnje imati dugoročne posljedice.
Evropske tvrtke već i zbog sankcija zapravo jedva što mogu s ruskom valutom tako da i odluka plaćanja plina u rubljama u konačnici znači - nikakva isporuka.
Jasno je da bi zemlje Evropske unije teško mogle bez plina iz Rusije ako bi isporuka doista bila obustavljena preko noći.
No, zapravo, Evropska unija je još 2017. donijela zakon o sigurnosti opskrbe plinom i svih 27 članica su donijele vlastite zakone i planove na temelju te smjernice za slučaj nužde.
Prema njemu bi u tom slučaju trebala biti uspostavljena skupina za koordinaciju distribucije plina koja bi solidarno raspoređivala plin kojim Unija raspolaže.
Doduše, po tom propisu nisu baš jasne ovlasti koje bi trebala imati ta skupina za koordinaciju, ali je barem određen raspored kome bi se najprije trebao isključiti plin: domaćinstva i zaštićeni potrošači kao što su bolnice su na posve zadnjem mjestu, najprije dolaze industrijska postrojenja koja troše velike količine plina.
Načelan dogovor
No, još je mnogo posla da se dogovori i konkretna solidarnost među članicama: barem nekakav načelan dogovor postoji samo između Njemačke, Danske, Austrije i Italije.
Druge zemlje nisu žurile da postignu neki dogovor jer su i velike razlike u ovisnosti o plinu iz Rusije: za jednu Francusku tek dvadesetak posto plina stiže iz te zemlje, u Bugarskoj je to oko 90%.
Tamošnja tvrtka Bulgargaz namjerava u najskorije vrijeme će mnogo više plina uvoziti iz Azerbajdžana i ukapljenog plina koji stiže u Grčku, ali ta promjena izvora će trajati - i izvjesno će plin za potrošače biti skuplji.
Evropski propis predviđa i zajedničku nabavku plina, ali upravo je to nešto što je ruski Gazprom uporno odbijao i ustrajava u pojedinačnim ugovorima o opskrbi sa svakom članicom zasebno.
No, napad na Ukrajinu i sad ova odluka o "plinu samo za rublje" je trajno narušila povjerenje u Rusiju kao partnera u trgovini.
Diederik Samsom, bliski saradnik potpredsjednika Evropske komisije Timmermansa, najavljuje kako će EU već do kraja ove godine za čitave dvije trećine smanjiti volumen plina koji kupuje iz Rusije.
Od tih ukupno 150 milijardi kubičnih metara ruskog plina bi 50 milijardi kubičnih metara trebalo stizati ukapljeni iz Sjedinjenih Američkih Država i Katara, a još 50 milijardi s nalazišta u Alžiru i Norveškoj, a tu su onda i kapaciteti za proizvodnju bio-plina.
No svakako će biti nužno i štedjeti plin i posegnuti za drugim izvorima energije, tako da Samsom smatra kako bi tek 2026. ili 2027. Evropskoj uniji bilo moguće biti doista posve neovisna o plinu iz Rusije.
Drastične mjere
Od hitnih odluka Evropske unije je tu i namjera da se zajedničkim snagama što prije popune spremišta plina.
Na sreću dolazi proljeće, a već ove jeseni bi spremišta trebala biti popunjena najmanje 80%, sljedeće godine prije nego što počne sezona grijanja bi trebala biti puna 90%.
Dodatni je problem što je vlasnik niza spremišta u Evropskoj uniji zapravo ruski Gazprom, baš kao što je i suvlasnik mnogih nacionalnih opskrbljivača plinom, ali taj propis bi trebao vrijediti i za njega.
Prema pisanju njemačkih medija, njemačka vlada je spremna i na drastične mjere kako bi zajamčila opskrbu stanovništva. Ali što to znači za dugoročne poslovne odnose - to je posve jasno: povjerenje je definitivno izgubljeno.
Jer inače postoje i drugi instrumenti u slučaju kriznog stanja, gdje Georg Zachmann iz evropskog instituta Bruegel zamjera Evropskoj komisiji što još uvijek stanje shvaća previše olako i nije proglasila slučaj izuzetnih okolnosti.
Kao što piše njemački Handelsblatt, Njemačka bi mogla i nacionalizirati ovdašnje podružnice ruskog Gazproma i Rosnefta ako bi one došle u ozbiljnije poslovne probleme - što nije isključeno obzirom na postojeće okolnosti.
Gazprom Germania je indirektno u posjedu najvećeg podzemnog skladišta plina u Europi, a Rosneft je vlasnik čak tri rafinerije u ovoj zemlji. Tako bi nesmetano poslovanje onda nacionalizirane tvrtke bila i bitna pretpostavka opskrbe ovdašnjeg stanovništva.
