Istrage i krivična gonjenja nisu bili usmjereni na žrtve trgovine ljudima. Upozoreno je da nije bilo nastojanja da se provede skrining žrtava te da im se pomogne.
"Institucije koje pružaju pomoć žrtvama i dalje nisu imale dovoljno resursa i nisu mogle pomoć pružiti domaćim žrtvama."
U izvještaju je naglašen (ne)rad pravosudnih organa po ovom pitanju. Za državno pravosuđe je navedeno sljedeće:
"Tužilaštvo BiH nije pokrenulo nijednu istragu (tri osumnjičene osobe u 2017. godini). Tužilaštvo BiH je podiglo optužnicu protiv jedne osobe prema članu 186. (tri osobe u 2017.) i optužnicu protiv osam osoba za djela organiziranog kriminala i trgovine ljudima. Sud BiH nije izrekao nijednu osuđujuću presudu (četiri u 2017. godini)."
O djelovanju entitetskih pravosudnih organa je navedeno da je:
"Federalno tužilaštvo vodilo istragu protiv četiri osumnjičene osobe (sedam osumnjičenih u 2017.), podiglo optužnicu protiv dvije osobe (jedna u 2017.) i sudovi u FBiH su izrekli osuđujuće presude protiv 11 počinitelja djela trgovine ljudima (sedam u 2017.). U RS-u je istraga vođena protiv tri osumnjičene osobe (protiv jedne u 2017.) i podignuta je optužnica protiv jedne osobe (nijedne u 2017.). RS nije prijavila nijednu osuđujuću presudu u 2017. i 2018. godini."
State Department je naglasio slučaj kada je sudija izrekao nižu kaznu počinitelju silovanja "tvrdeći da je žrtva bila naklonjenija seksualnoj aktivnosti". Podcrtano je i to da trgovci ljudima izbjegavaju odslužiti zatvorsku kaznu. Zakonom im je omogućeno da zatvorsku kaznu do jedne godine zamijene novčanom kaznom od 100 KM.
Navedeno je i to da većina kantona u FBiH, RS i Brčko distrikt nemaju specijalizirane službenike za borbu protiv trgovine ljudima. Izuzetak je TK. Osvrnuli su se i na rad Udarne grupe za borbu protiv trgovine ljudima.
"Udarna grupa je bila uveliko neefikasna zbog toga što je Tužilaštvo BiH odbijalo izvršiti uplatu operativnih sredstava, FBiH i državni nivo nisu imenovali tužioce, dok je SIPA rijetko učestvovala na sastancima", ocijenile su američke vlasti.
Konstatovano je da su vlasti smanjile nastojanja u pravcu zaštite žrtava, za šta je naveden primjer romske djece.
"Međunarodne organizacije su izvijestile da su policija i socijalni radnici u centrima za socijalni rad opravdavali slučajeve eventualnog prosjačenja romske djece i njihovog prisilnog rada kao tradicionalne kulturološke prakse i običaje Roma i ponekad su vraćali djecu u njihove porodice čak i kada su roditelji bili uključeni u eksploataciju svoje djece", istaknuto je.
U izvještaju State Departmenta se podsjeća da u RS-u žrtve trgovine ljudima imaju pravo na socijalnu pomoć, ali da to nije slučaj u ostatku zemlje.
Žrtve trgovine ljudima su iz Bosne i Hercegovine i drugih država. U 2018. i godinama prije žrtve su bile iz Afganistana, Crne Gore, Sjeverne Makedonije, Šri Lanke, Kube, Gambije, Libije i Srbije.
Žrtve iz Bosne i Hercegovine su izložene trgovini ljudima u svrhu seksualnog iskorištavanja, prisilnog rada u građevinarstvu i drugim sektorima širom Evrope. Migranti i izbjeglice koje prolaze kroz Bosnu i Hercegovinu su također žrtve trgovine, navedeno je u izvještaju State Departmenta.
