U jednom od najvećih curenja finansijskih dokumenata ikada razotkivene su finansijske tajne 35 aktuelnih i bivših lidera te više od 300 javnih zvaničnika i osoba iz najmanje 90 zemalja svijeta, među njima ministara, sudija, gradonačelnika, vojnih generala. U dokumentima pod nazivom 'Pandora papers' spominju se imena i više od 100 milijardera, kao i rock zvijezda te poslovnih ljudi.
Ogromnu gomilu od oko 12 miliona različitih vrsta dokumenata istraživalo je, u sklopu, kako tvrde, najveće globalne novinarske suradnje, oko 650 novinara iz ukupno 117 zemalja, predvođenih Međunarodnim konzorcijem istraživačkih novinara (ICIJ). Među uključenim medijima je i portal Oštro koji je najavio "da će u idućim sedmicama objavljivati priče o najistaknutijim osobama čiji su se poslovi našli u Pandorinim dokumentima".
Spomenuti dokumenti koje su okupljeni novinari istraživali nisu proizašli iz samo jednog izvora. Porijeklo vuku iz čak 14 kompanija koje se bave finansijskim uslugama i to iz različitih zemalja svijeta, na primjer Kipra, Paname, Belizea, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Singapura i Švicarske, a bivši britanski premijer Tony Blair, češki premijer Andrej Babiš i jordanski kralj samo su neka od zvučnih imena koja se spominju u njima.
Iako mnoge transakcije utvrđene u dokumentima nisu ilegalne, one ipak razotkrivaju praksu kojoj bogati i moćni očito često priskaču - na primjer, uspostavljaju kompanija pomoću kojih zatim potajno kupuju nekretnine i ostalu imovinu (među ostalim, piše Guardian, i ukradene antikvitete iz Kambodže te slike Picassa i Banksyjeve murale).
"Oni koriste te offshore račune, offshore fondove, kako bi kupili milione dolara vrijednu imovinu u drugim zemljama, i obogatili svoje vlastite porodice na račun svojih građana", tvrde u ICIJ-u. Također, vjeruju da njihova istraga "otvara kutiju po pitanju mnogih stvari". Stoga su joj i nadjenuli ovo upečatljivo ime.
Britanski Guardian sažima kako Pandorini dokumenti daju rijedak uvid u "sistem finansijskog svijeta u sjeni" i funkcioniranje globalne offshore ekonomije koja nekim od najbogatijih ljudi na svijetu daje priliku da sakriju svoje bogatstvo i u nekim slučajevima plate minimalno ili čak ništa poreza. Isti taj sistem, navode, pravim vlasnicima takvih offshore kompanija dozvoljava da se identificiraju samo prvim imenom. Među dokumentima koje su novinari "češljali" su e-mailovi, memoari, certifikati i dijagrami.
Guardian i ostali medijski partneri koji su se bavili Pandorinim dokumentima tu su podatkovnu masu analizirali više od 18 mjeseci. Svi redom obećaju da će svoje pronalaske objavljivati u nadolazećim danima. Dakle, ono što je jučer navečer izašlo u javnost tek je, može se zaključiti, vrh sante leda. No, i on je dojmljiv.
Na primjer, ispostavilo se da je jordanski kralj Abdullah II kreirao pravo carstvo nekretnina vrijedno najmanje 100 miliona dolara koje se proteže od Malibua preko Washingtona do Londona. Spominje se i ime aktualnom češkog premijera Andreja Babiša kojeg iduće sedmice čekaju izbori. On će sada morati odgovoriti na pitanja zašto je koristio offshore investicijsku kompaniju kako bi kupio 22 miliona dolara vrijednu vilu na jugu Francuske. Mnoga pitanja postavit će se i predsjedniku Kipra Nicosu Anastasiadesu. Njega će vjerovatno priupitati zašto je advokatska kompanija koju je on osnovao optužena da je, iza lažnih imena vlasnika kompanije, skrivala imovinu kontroverznog ruskog milijardera.
Spominju se i bivši britanski premijer Tony Blair i njegova supruga za koje se ispostavilo da su si, putem offshore kompanije, uspjeli uštedjeti 321 hiljadu funti poreza prilikom kupovine zgrade u Londonu koja je bila u djelomičnom vlasništvu poznatog bahreinskog ministra. Među istaknutima bio je i ukrajinski predsjednik Zelenskij, izabran na tu funkciju 2019. godine. Za njega su mediji pisali kako je tokom izborne kampanje prenio 25 postotni udio u offshore kompaniji na svog bliskog prijatelja koji sada djeluje kao jedan od njegovih najvažnijih savjetnika.
Ruski predsjednik Vladimir Putin, za kojeg se cijelo vrijeme sumnja da skriva basnoslovno bogatstvo, u dokumentima se direktno ne spominje. No, zato se spominju njegovi brojni saradnici. Među njima je i njegov najbolji prijatelj iz djetinjstva, pokojni Petr Kolbin, kojeg se često nazivalo "novčanikom" Putinovog bogatstva. Odgovaranje na pitanja neće moći, čini se, izbjeći ni pakistanski političari (na primjer, Moonis Elahi koji je kontaktirao offshore kompaniju u Singapuru kako bi investirao 22,7 miliona dolara), ali ni kenijski predsjednik Uhuru Kenyatta, koji se sve vrijeme predstavlja kao veliki borac protiv korupcije, morat će nekako javnosti objasniti kako su se on i njegovi bliski rođaci domogli najmanje 30 miliona dolara offshore bogatstva, među ostalim nekretnine u Londonu.
No, dokumenti neće stvoriti probleme samo pojedinačnim osobama, nego i pojedinim državama. U dokumentima se vrlo često spominje Ujedinjeno Kraljevstvo, posebno London, a Guardian piše kako ni američkom predsjedniku Joeu Bidenu, koji je obećao da će predvoditi napore ka većoj transparentnosti u globalnom finansijskom sistemu, neće biti drago što dokumenti SAD, posebno Južna Dakotu, portretiraju kao poreznu oazu.
