Otkad je Rusija napala Ukrajinu, svi imaju primjedbe na ponašanje i stavove njemačkog kancelara Olafa Scholza - i EU, i Ukrajina, i Rusija, ali i u Njemačkoj, pa i usred njegove vladajuće koalicije, gdje je na meti blagih kritika Zelenih i liberala te jakih napada iz opozicionog CSU-CDU.
Napadaju ga da je neodlučni kalkulant koji bi želio zadovoljiti sve strane, a ponajviše Putina. Scholzov pristup ukrajinskoj krizi smatraju ne samo da je štetan za Kijev nego i da potkopava sve slabiji položaj Berlina u NATO-u i EU, a njega optužuju da je politikantski trgovac koji razmišlja poput Putina, piše Jutarnji.
Njemačka podržava drastične sankcije
Naime, dugo je odbijao isporučiti njemačko teško naoružanje Ukrajini (podsjetimo da je Njemačka, svojedobno, zabranila prelete preko svog teritorija britanskim avionima koji su Ukrajini slali oružje), a sada će Ukrajini isporučiti tenkove, raketne sisteme IRIS-T i haubice. Scholz ima zadršku prema odricanju od ruskih energenata, premda se čini da jedini studiozno rade na tome da u što skorije vrijeme prestanu biti ovisni o ruskom plinu i nafti. Do kraja godine trebali bi se posve riješiti ovisnosti o ruskoj nafti. No, Njemačka podržava drastične sankcije protiv Rusije, a većina njemačkih kompanija zatvorila je svoje urede i pogone u Rusiji te skratila ili posve obustavila izvoz ili uvoz iz Rusije.
Njemačka je bila jedan od najvećih ruskih ekonomskih partnera te s najviše investicija u Rusiji među zemljama EU. Trgovinska razmjena prije rata iznosila je više od 60 milijardi dolara, a u aprilu je pala za oko 65 posto i pretpostavlja se da će nastaviti padati. Scholz je na čestoj telefonskoj vezi s Vladimirom Putinom. Zato ga optužuju da traži način da "Putinu sačuva obraz" i omogući mu "častan uzmak". Naime, njemačkog kancelara "sumnjiče" da je spreman nagovoriti ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog na teritorijalne ustupke Putinu kako bi se završio rat, a da on to svojoj javnosti predstavi pobjedom. No, s druge strane u Davosu na ekonomskom forumu jasno je rekao da "Njemačka neće prihvatiti nametnuti Putinov mir za Ukrajinu". No, kancelar Scholz stekao je imidž preopreznog i popustljivog političara nad kojim se nadvila sjena bivšeg dugogodišnjeg njemačkog kancelara iz SPD-a (1998. - 2005.) Gerharda Schrödera koji je bio u vrhu ruskih kompanija Rosnjeft i Gazprom, do kraja nastojao odbraniti Putina i njegovu ratnu avanturu u Ukrajini. U Njemačkoj su skloni reći da se ni Scholz ne može otarasiti Schröderova bremena, premda ga je on ipak uspio otkačiti. Na kraju su ga obrisali s popisa zaslužnih SPD-ovih lidera.
Stalna opasnost
Scholzovu opreznu i snishodljivu politiku prema Rusiji neki opravdavaju time da se on pribojava kako bi ruski poraz u ratu neminovno značio Putinov politički pad, a to može izazvati mračne, turbulentne i prevratničke moskovske dane s neizvjesnim krajem. I na kraju, ono što se glasno neizgovara, a zapravo misli - da tako oslabljena i ponižena Rusija prvo ne postane poligon za radikalne revanšističke ideje po principu Njemačke nakon Prvoga svjetskog rata te, drugo, da ne postane lak plijen za Kinu, što bi moglo možda prouzročiti još veće probleme za sigurnost Evrope. On na neki način smatra da će rat proći, ali Rusija ostaje tu gdje je - na istočnim granicama Evrope, pa nesigurna, izolirana i nestabilna Rusija, s enormnim nuklearnim arsenalom, može biti stalna opasnost za Evropu, a kako god bilo, Evropa će se snaći bez ruskih energenata, ali oni su ipak, kako god, najpovoljniji i najbliži. Scholz ne smatra da Rusiju treba ostaviti samu, ali svakako nakon rata ne smije se dopustiti da bude trouble maker koji će ugrožavati bilo koga, a ponajprije ne svoje susjede.
No, u Njemačkoj ipak računaju na to da će trgovina preživjeti rat i da ne treba spaljivati sve mostove prema Moskvi. Unatoč svemu, Rusiju ne treba pustiti "da je voda nosi". Tako dok njegova ministrica vanjskih poslova Annalene Baerbock, čelnica Zelenih, govori o "pobjedi Ukrajine u ratu", Olaf Scholz ipak to spušta za oktavu niže i govori kako "ne treba dopustiti da Putin pobijedi".
Radi se o semantičkoj nijansi, ali se iz toga izvlače veliki zaključci. Scholz kaže da je cilj da se Ukrajina može odbraniti i da bude uspješna. Annalene Baerbock brani svog šefa i objašnjava da Scholz zapravo kaže da "Rusija ne smije pobijediti u ratu, već doživjeti strateški poraz. Ako Ukrajina na smije izgubiti, to znači da mora pobijediti". Zbog svega toga koloritni ukrajinski ambasador u Berlinu Ondrej Melnik za njemački Bild rekao je da je u "vojnom smislu Berlin ostavio Ukrajinu na cjedilu". Gerhard Schröder je, recimo usput, Melnika nazvao "nebitnim patuljkom". No, zbog takve politike Melnik je Olafa Scholza nazvao "Leberwurst" (jetrenom kobasicom), što se u njemačkom koristi za ljude koji vrdaju, karakterno su skliski i nepouzdani, a sada ga je i bliski Putinov saradnik i jedan od glavnih kremaljskih ratnohuškačkih jastrebova Dmitrij Medvedev nazvao dodatno "uvrijeđenom jetrenom kobasicom".
To su odmah prihvatili ruski prorežimski mediji koji sve češće rabe taj "nadimak" umjesto Scholzova imena. Neki u tom Scholzovu ponašanju vide ostatke nekadašnjih "grešaka" njemačke politike prema Rusiji, ali i historijski uvjetovane - prvo grižnjom savjesti i grijesima Drugoga svjetskog rata, ali i činjenicom da, za razliku čak i od nekih zapadnih saveznika, Rusija, odnosno tada odlazeći SSSR (Mihail Gorbačov) nije pravio probleme oko ujedinjenja Njemačke nakon pada Berlinskog zida.
Scholz je nakon nedavnog razgovora s ruskim predsjednikom Putinom tražio "hitan prekid vatre", a nije tražio da se ruske snage povuku iz Ukrajine. Nakon toga Scholz je izazvao kontroverzu i sumnjičavost kada je rekao: "Može li se nasiljem boriti protiv nasilja?" Ta njegova retorička zavrzlama kod nekih analitičara izazvala je zaključak da se Scholz ipak boji ukrajinske pobjede. Naime, ionako je njemačka politika bila, a pogotovo sada nakon ruske agresije na Ukrajinu, česta meta napada i propitkivanja, a na Njemačku se stavlja i teret odgovornosti za ovakvu Putinovu politiku.
Njemačka je mislila da jačanjem ekonomskih veza može spriječiti ruske imperijalne planove, smatrajući da je Putinova ideologija - dolar, pa je sve ove za Berlin bilo bolno prizemljenje. Iako Njemačku na Zapadu smatraju nedovoljno odlučnom i odrješitom prema Putinu, i u Rusiji prema Scholzu ne gaje previše simpatija, smatrajući da je, za razliku od Angele Merkel, popustio pred Washingtonom. "Njemačka više ne vodi nezavisnu i suverenu politiku", rekao je ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov.
Odbrambena misija
No, onda je kancelar Scholz sve iznenadio. Nedavno je njemački kancelar rekao da Njemačka namjerava postati najjača vojska u Evropi te biti zaštitnik evropskih vrijednosti.
"Njemačka vojska mora biti u poziciji da ispuni svoju odbrambenu misiju bolje nego ikad. Bit će osposobljena da da svoj doprinos NATO-u kako bi se u svakom trenutku mogli braniti od napada izvana, a to će povećati sigurnost ne samo Njemačke nego i Evrope", rekao je Scholz.
U Kremlju su se zbog tih najava podigli na zadnje noge. Berlin će u tu svrhu izdvojiti čak 100 milijardi eura. Stvoren je poseban fond za tu svrhu. To su podržale gotovo sve stranke u Bundestagu. Sjetimo se da su još donedavno SAD, ali i partneri u NATO-u napadali Njemačku da ne ispunjava svoj dio obaveza o potrošnji te da ne izdvaja potrebnih i dogovorenih dva posto BDP-a za odbranu. Naime, Nijemci su početkom rata u Ukrajini išli provjeriti stanje svojih oružanih snaga, ali inspekcija je pokazala porazne rezultate - dio tenkova nije u voznom stanju, samo 30 posto ratnih brodova je potpuno operativno, a priličan broj borbenih aviona nije održavan te je nesposoban na letenje, piše u tom izvještaju koje prenose mediji. Putinov prvi diplomat i jetki jastreb Sergej Lavrov nazvao je to "renesansom dominantnih tendencija", a ruski mediji su te riječi "preveli" kao jačanje novih hegemonističkih ideja. Ruski mediji tako pišu da se i Volodimir Zelenski dugo "pravio važan" da će od ukrajinske vojske napraviti "najjaču snagu Evrope", pa sada kada mu nije uspjelo, to moraju Nijemci.
Naime, kako piše Pjotr Akopov, komentator Ria Novosti i jedan od vodećih medijskih prokremaljskih trbuhozboraca, u ovim njemačkim najavama iščitava to da Ukrajincima ne ide baš najbolje i da "nakon sloma ukrajinske batine protiv Rusa, Zapad mora napraviti svoju". A tu se sada, smatra on, guraju Nijemci.
Prorežimski mediji u Rusiji odmah su počeli udarati i talambasati po Njemačkoj - "stvara li se Četvrti Reich?" (Komsomolskaja pravda), "Bauk Četvrtog Reicha kruži Evropom" (Vzgljad) te da je "Bundeswehr na putu prema Wehrmachtu" (Ria Novosti). Rade se historijske paralele o kaplaru koji je izigrao zabranu proizvodnje oružja. Ne treba zaboraviti da je Lavrovljeva glasnogovornica Marija Zaharova, nakon što je Njemačka odlučila slati naoružanje Ukrajini, rekla "da nije jasno je li Njemačka do kraja denacificirana" i treba li tu "nešto učiniti", a ruskim medijima "sumnjivo" je da baš njemački kancelar traži od Putina da pusti na slobodu "zarobljene naciste iz jedinice Azov".
To jačanje njemačke vojske značilo bi da se Nijemci moraju vratiti na najmanje pola miliona vojnika kojima su raspolagali u vrijeme hladnog rata. Potom su taj pogon smanjili na oko 200 hiljada. Usporedbe radi, Turska se smatra drugom snagom NATO-a, a pod oružjem ima nešto manje od 500 hiljada vojnika. Prema pisanju Politica, prva velika investicija u tom smjeru je kupovina američkih borbenih aviona F-35, koji mogu nositi američke nuklearne bombe, a Njemačka bi se obavezala da će ih upotrijebiti u slučaju ruskog napada na Zapad.
Tuđa tema
Na stotom danu rata iz Moskve šalju poruku da ako Evropa želi okončati uništenje Ukrajine, prvo mora prestati uvoditi nove sankcije Rusiji, potom prestati slati oružje Kijevu i govoriti im o članstvu u EU, nego da moraju urazumiti Ukrajinu da sama počne tražiti put prema miru s Rusijom. "Odnosi Ukrajine i Rusije nisu i ne mogu biti evropsko pitanje, niti odnosi tih dviju država imaju ikakve veze s Evropom, a još manje s EU. To je tuđa tema za EU", smatra Akopov i poručuje Njemačkoj da će "Ukrajina nakon rata biti izvan domašaja zapadnjačkog utjecaja".
No, Scholz ipak ističe kako Evropa mora biti jedinstvena i da sve treba učiniti da niti jedna država na svijetu više ne može silom mijenjati granice. "Rusija sada to radi i mi ne smijemo pristati na to niti se s tim pomiriti", rekao je Scholz u nedavnom razgovoru za Deutsche Welle. Ali CDU-ov ekspert za vojna pitanja Roderich Kiesewetter posumnjao je u iskrenost tih riječi te je na televiziji ARD rekao da "kancelar ne želi da Ukrajina pobijedi, u smislu da ruske trupe budu prognane s ukrajinskog teritorija". No, Scholz je ipak poručio ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu da "rat neće završiti povoljno za Rusiju". Kako god bilo, više od 65 posto Nijemaca podržava povećanje ulaganja u vojsku i jačanje njemačke vojske koja, pokazalo se, nije na onoj razini spremnosti kakvom se smatralo.
Osim toga, čak 62 posto Nijemaca podržava ekonomske sankcije protiv Rusije, a njih više od 50 posto je i za uvođenje embarga na uvoz ruskih energenata, što je u odnosu na april skok od iznad 6 posto. Njemačka kao najjača evropska ekonomija te, uz Francusku, vodeća država EU prolazi razdoblje neočekivanih kritika zbog svoje politike, ali najava jačanja vojske pokazuje da se Berlin ne odriče pozicije da bude evropska "matica" oko koje se okupljaju svi ostali.
