Dok su ruski tenkovi bili zaglavljeni u blatu izvan Kijeva, u Ukrajini, ranije ove godine, a ekonomske posljedice rata s uzele maha, jedan dio ruske vlade imao je jasan zadatak – to je bila TV propaganda.
Ispredujući priču za desetine miliona gledalaca, ruski propagandisti uzeli su isječke iz američkih vijesti, desničarskih društvenih medija i kineskih čelnika.
TV propaganda: Hakirane poruke
Uhvatili su se za tvrdnje da bi zapadni embargo na rusku naftu bio samoporažavajući.
Tvrdili su da Sjedinjene Američke Države skrivaju tajne laboratorije za istraživanje biološkog oružja u Ukrajini. Širili su i priču da je Kina lojalni saveznik Rusije protiv rascjepkanog Zapada.
Iz dana u dan novinari državnih medija zaoštravali su te teme. Ponekad emitiraju video zapise s a ratišta i druge informacije koje im šalje rusdka sigurnosna agemncija, nasljednica zloglasnog KGB-a.
Uzeli su i preveli snimke omiljenih stručnjaka, poput voditelja Fox Newsa Tuckera Carlsona, čije su izjave o ratu prikazane milionima Rusa.
Hakirane elektronske poruke iz rane faze rata pružile su rijedak uvid u propagandni stroj koji je možda najveći ratni uspjeh Rusije.
Riječ je o procurjeloj bazi podataka najveće ruske medijske kompanije u državnom vlasništvu, poznate kao VGTRK.
Čak i dok se zemlja suočava s porazima i žrtvama na frontu, ekonomskom izolacijom i međunarodnom osudom, državni televizijski kanali vrte verziju rata u kojem Rusija pobjeđuje. Prema njima, Ukrajina u rasulu, a zapadni savezi se raspadaju.
Putin zadržao podršku
Zajedno sa žestokim slamanjem neistomišljenika, propagandni aparat pomogao je ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu da zadrži domaću podršku za rat. Na Zapadu nadali da će rat oslabiti Putinovu moć što duže bude trajao.
Kako bi stvorili ovaj narativ, producenti državne medijske kuće birali su konzervativne zapadne medije kao što su Fox News i Daily Caller, kao i opskurne račune društvenih medija na Telegramu i YouTubeu.
Ruske sigurnosne agencije poput Federalne sigurnosne službe (FSB), nasljednika KGB-a, unosile su druge informacije. Time su stvarali alternativnu verziju događaja poput bombardiranja ukrajinskog grada Mariupolja.
Otkriveno je kako su se borili i sa rastućom medijskom izolacijom Rusije. Zaposlenici VGTRK-a pratili su kako su njihove emisije primljene u inozemstvu. Razgovarali su o tome kako reagirati kada su njihovi kanali blokirani u evropskim zemljama.
Čak su raspravljali o odgovoru na izbacivanje Rusije s popularnog takmičenja za pjesmu Eurovizije, velikog televizijskog događaja.
VGTRK ima otprilike 3.500 zaposlenika. Upravlja nekim od najgledanijih kanala u zemlji, uključujući Rusiju 1 i Rusiju 24, kao i glomaznim online operacijama.
Ograničen pristup društvenim mrežama
S nacionalnim i regionalnim mrežama dopire do gotovo cijele ruske populacije. Od urbanih središta do ruralnih područja. Njegova je dominacija porasla jer je vlada ograničila pristup društvenim mrežama i nezavisnim vijestima.
Kompanija od ruske vlade dobija oko 500 miliona dolara godišnje, procjenjuju analitičari.
“Osim političkog stroja kojim direktno upravlja Kremlj, VGTRK je drugi najvažniji dio propagande u Rusiji”, rekao je Vasily Gatov.
On je ruski medijski istraživač na Annenberg centru za komunikacijsko vodstvo i politiku Univerziteta Južne Kalifornije u SAD.
VGTRK je osnovan 1990. godine. Sada ga vodi saveznik Kremlja Oleg Dobrodejev.
„Ova kuća postavlja dnevni red vijesti i oblikuje javno mnijenje“, dodao je Gatov.
Otprilike dvije trećine Rusa smatra televiziju glavnim izvorom vijesti, prema nedavnom istraživanju.
