Covid-19 se zvanično pojavio krajem 2019, u Kini, tako da možemo reći da "gazimo" već treću godinu borbe s ovim virusom. Iza nas su mjeseci predviđanja koja se nisu ostvarila, kao i neizvjesnosti.
Za svakoga ko gleda unaprijed, takva situacija bi trebalo da bude dovoljna da se napravi pauza. Većina analitičara, uključujući one iz Blumberga, za osnovu uzimaju snažan oporavak uz hlađenje cijena.
Ipak, šta bi moglo poći po zlu? Mnogo toga. Neke stvari bi, naravno, mogle ići u smjeru boljem od očekivanog, a vlade mogu odlučiti da zadrže fiskalnu podršku. Najnoviji kineski petogodišnji plan mogao bi da katalizuje jače investicije. Štednja nastala usled pandemije mogla bi pokrenuti globalnu potrošnju.
Najveći ekonomski rizici u 2022.
Omikron je svakako sada u fokusu, a u vezi s njim, priča se i o većem broju karantina. Blokade i oprez zbog covida, kao što znamo, spriječili su ljude da posjećuju razna mjesta i događaje, ali su umjesto toga - više kupovali. Rebalans potrošnje mogao bi podstaći globalni rast na 5,1%, u odnosu na baznu prognozu Bloomberg Economics-a od 4,7%, dodaje se. Ali, zaključavanje bi u nekim zemljama moglo dovesti do ponovnog usporavanja.
Inflacija nastavlja da vreba, a na početku 2021. predviđalo se da će SAD završiti godinu sa inflacijom od 2%. Umjesto toga, došla je do blizu 7%. U 2022, opet, konsenzus očekuje da će inflacija završiti godinu blizu ciljanih nivoa. Omikron je jedan od okidača, a zarade širom Amerike su porasle ne bi li namamile radnike da se vrate starom poslu. Ipak, odziv je slab.
Povlačenje FED-a i tržišta u razvoju je još jedan potencijalni scenario. Više američke stope obično podstiču dolar i izazivaju odliv kapitala - a ponekad i valutne krize- u ekonomijama u razvoju. Neke su, pritom, ranjivije od drugih. U 2013. i 2018. najviše su stradale Argentina, Južna Afrika i Turska. Ako im pridodamo još i Brazil i Egipat, onda dobijamo listu pet rizičnih ekonomija u 2022. godini.
Kina bi mogla da udari u Kineski zid, piše njujorška agencija. U trećem kvartalu 2021. ekonomija te zemlje se zaustavila, što se vjerovatno najmanje očekivalo. Akumulirana težina pada nekretnina u Evergrandeu, ponovljena blokada zbog covida i nestašice energije - povukli su ekonomski rast na godišnjem nivou na 0,8% - dosta ispod tempa od 6% na koji je svijet navikao.
Ni Evropa nije pošteđena. Naime, energetska kriza i politička previranja su tu. Ipak, solidarnost među liderima koji podržavaju evropski projekat i aktivizam Evropske centralne banke da zadrži troškove vladinog zaduživanja pod kontrolom, pomogli su Evropi da prebrodi krizu.
Ali, u godini koja je pred nama, i jedno i drugo bi moglo da izblijedi. Borba oko italijanskog predsedništva u januaru mogla bi da uruši krhku koaliciju u Rimu. Francuska izlazi na birališta u aprilu, a predsjednik Emanuel Macron suočava se sa izazovima od desnice. Ako euroskeptici dobiju moć u ključnim ekonomijama bloka, to bi moglo da naruši mir na evropskim tržištima obveznica i liši ECB političke podrške koja joj je potrebna.
Uticaj Brexita ne može tako lako da oslabi. Doduše, London je napustilo znatno manje bankara nego što se očekivalo, ali ipak, posljedica ima. Pregovori između Ujedinjenog Kraljevstva i EU oko Severnoirskog protokola trebalo bi da traju kroz 2022. godinu.
Šta se dešava ako pregovori propadnu? Na osnovu prošlih rasplamsavanja Brexita, neizvjesnost bi pogodila poslovne investicije i potkopala funtu, podstičući inflaciju. U potpunom trgovinskom ratu, tarife i zastoji u transportu mogli bi da poguraju cijene još više.
Cijene hrane i nemiri su umnogome obilježili 2021, a sva je prilika da će se o tome pričati i u 2022. Glad je oduvijek, kroz historiju, pokretač društvenih nemira. Kombinacija efekata covida i lošeg vremena gurnula je svjetske cijene hrane blizu rekordnih vrijednosti i mogla bi da ih zadrži na visokom nivou i 2022. Posljednji šok u pogledu cijena hrane 2011. izazvao je talas protesta među nacijama, posebno na Bliskom istoku.
Mnoge zemlje ostaju izložene riziku. Sudan, Jemen i Liban - koji su već pod stresom - danas izgledaju barem jednako ranjivo kao i 2011. godine, a neki i više. Egipat je tek neznatno bolji.
