Srđan Mandić za Raport: Kao što sam ’92 i ’95 osjećao da sam na pravoj strani, tako osjećam i danas

Srđan Mandić kandidat je stranaka "Četvorke" za načelnika Općine Centar. Mandić je prepoznatljiv kao čovjek koji je bio dio Vlade KS tzv. "Šestorke" i kao borac Armije BiH. Ovo drugo mu pokušavaju osporiti, pa 25 godina od kraja rata dokazuje da nije četnik i da je bio na strani koja se borila za cjelovitu BiH.

Mandić je za vrijeme svog rada u Vladi KS pokazao koliko je u suštini značajno Ministarstvo prostornog uređenja. Bio je jedan od najagilnijih u toj ekipi, a među ljudima će ostati upamćen kao prvi ministar koji je uveo noćne radove na ulicama što je mnogima sačuvalo živce

Za Raport je otvoreno govorio o svojoj ratnoj prošlosti, planovima i idejama za Općinu Centar, ali i smjeni Vlade KS i imenovanju nove.

Napadaju Vas i vrijeđaju da ste četnik. Kandidat Ajnadžić je izjavio da to ne podržava. Kako sve to komentirate?

Prije svega moram reći da mi nije ugodno pričati o tome. Očekivao sam, nadao sam se, a očito sam bio naivan, da će se kampanja voditi na fer i korektnom nivou i da ćemo zaista pričati o lokalnim temama. Nažalost, vladajuća stranka koja osjeća da gubi tlo pod nogama izvlači po ko zna koji put te „adute“ iz rukava jer svjedoci smo unazad puno izbornih ciklusa da nacionalne stranke, jedna drugu, hrane raspirivanjem nacionalne netrpeljivosti, mržnje. Možda to donekle mogu razumjeti kada su u pitanju Opšti izbori, ali na lokalnim zaista to nisam očekivao. Tako da sam na neki način ipak zatečen.

To su proizvodi SDA i njihovih botova, nisam ni mislio da to dolazi od strane načelnika Ajnadžića i evo koristim priliku da mu se zahvalim na reakciji. Mislim da je to s njegove strane korektno. Na koncu, mi smo saborci, on je u jednom periodu rata bio i moj komandant. Hvala mu na toj reakciji. Žalosti me da su izostale reakcije nekih drugih zvaničnika, a posebno onih koji za sebe vole reći da su nebošnjaci, pripadnici Armije BiH. Prije svega mislim na gospodina Komšića i još neke druge ljude. A evo očito je da su i na taj način pokazali da ih priča o građanskoj BiH i ravnopravnosti ne interesuje. Ili nemaju hrabrosti da iskorače.

Ja znam ko sam, gdje sam bio. Ja sam ponosan na svoju nacionalnu pripadnost ali nikada u javnom prostoru ne bih igrao na tu kartu. I poruka je moja ako neko glasa za mene samo zato što jesam ili nisam Srbin, neka potraži drugog kandidata. Ja bih volio da ljudi u onome što govorim prepoznaju kvalitet našeg programa, želju „Četvorke“ da se Sarajevo i BiH konačno pomaknu naprijed. Jer to je ono za šta smo se mi borili i ’92 i ’95 i danas. I kao što sam ’92 i ’95 osjećao da sam na pravoj strani, tako osjećam i danas.

Je li došlo vrijeme da se ta priča ko je gdje bio tokom agresije na BiH prestane koristiti u predizborne svrhe. Posebno što veliki broj mladih realno nije ni mogao biti na liniji, a danas su kandidati?

Imam duboko poštovanje prema mojim saborcima koji su dali živote za odbranu i to je nešto čega se uvijek trebamo sjećati i o tim ljudima govoriti u najboljem svjetlu, superlativima. Međutim, postoji i vrijeme i mjesto kada se to radi. Postoje praznici, postoje spomen-obilježja na koja trebamo stalno i iznova ići i podsjećati se šta su ti ljudi uradili za našu slobodu. I što je meni puno važnije, mlade ljude treba podsjećati na sva stradanja. Ne da bismo u njima budili želju za ratovanjem već da bi u njima gradili svijest da je rat prokletstvo i da nikada nikome ništa dobro nije donio.

Mene ovih dana pitaju imam li neke fotografije iz ratnog perioda. Nemam. Niti želim to da na bilo koji način koristim. Svako je imao pravo na svoj izbor, neko se sklonio, neko je ostao. Nikad nisam dijelio ljude po tome da li su bili tu ili nisu. Naravno, kao borac prioritet bih uvijek davao i davat ću boračkoj populaciji. Danas, 25 godina poslije, konačno je vrijeme da počnemo pričati o budućnosti, sjećajući se i s pijetetom čuvajući uspomenu na sve što se desilo u periodu ’92 i ’95, ali što se mene tiče rat je završen i moramo ići dalje.

Jeste li pravili neke projekcije ili istraživanja kako stojite pred Lokalne izbore 2020.

Ne, niti mislim da su dobar pokazatelj. Sva prethodna iskustva Naše stranke, su bila takva, bez obzira na to da li su pokazala dobar ili lošiji rezultat po nas, na kraju se to nije ostvarilo. Ne radimo, ne naručujemo, a nemamo ni novca. Međutim, ono što osjećam svaki dan na ulicama je dobar pokazatelj. Radili smo predkampanju koju smo nazvali „Kampanja slušanja“. Obilazili smo naselja, nismo pravili velike skupove zbog epidemiološke situacije, ali smo prikupljali mišljenja građana, slušali njihove probleme i na osnovu toga napravili svoj program.

Ono što doživljavam svakodnevno na ulici i preko društvenih mreža mi daje za pravo da zaključim da su ljudi prepoznali našu priču. Ona je proistekla iz jedne uspješne priče Vlade „Šestorke“. Rađeno je istraživanje koji je finansirao međunarodni faktor, a provodila ga je međunarodna organizacija, i ono je pokazalo da je Vlada „Šestorke“ u trenutku kada joj je izglasano nepovjerenje imala oko 70 posto podrške, a Ministarstvo na čijem sam ja čelu bio i ministarstvo saobraćaja imala su najveću podršku stanovništva. S velikim optimizmom očekujem izborni dan i izbornu noć.

Da li je teško ubijediti, na primjer, glasače NiP-a da glasaju za Vas kao zajedničkog kandidata? Jasno je da su stranke četvorke napravile zajednički plan, ali ipak postoje razlike između politika stranaka.

U početku kampanje smo otišli na Soukbunar i položili cvijeće. Tu je poginulo 108 boraca. Poslije su bile neke reakcije zašto neko tu dovodi četnika. Moram se prije svega zahvaliti gospodinu Konakoviću koji je preuzeo na neki način tu medijsku bitku koja ima za cilj da odbrani čast i moje ime. I kolege iz NiP-a slijedom toga također čine sve što je do njih. Ja to nisam ni od koga tražio, ali mi je drago da su u meni prepoznali ono što ja jesam, neko ko je u svemu isti kao oni.

Tako da ne mislim da je idealno, ali da se tu probijaju granice, ali sam bio na skupu Naroda i Pravde na Soukbunaru i pričao sam o svom ratnom angažmanu. Smatrao sam da je to pravo mjesto s kojeg trebam poručiti takvo nešto. Puno ljudi nakon toga mi je prišlo, prišla mi je jedna majka sa suzama u očima i rekla da joj je drago što me upoznala. Ne smije biti važno da li je kandidat Bošnjak ili Srbin. Od toga niko neće živjeti bolje. Ljudi nemaju vodu. Na Soukbunaru ljudi imaju problem sa legalizacijom objekata, jer se neka klizišta pomijeraju. Moramo to riješiti i da oni razmisle da li im je prethodna administracija riješila probleme ili nije. A ne da li je u pitanju  general, ili obični borac, ili da li je na čelu opštine Bošnjak ili neko ko nije Bošnjak.

Koji su gorući problem u Općini Centar i šta će biti Vaši prioriteti?

To su problemi iz domena infrastrukture, prije svega komunalne. Porazno je i sramotno da grad koji se voli pohvaliti da je prvi u Evropi imao vodovod i tramvaj, danas ima dijelove grada i u centru koji nemaju vode. Stanovnici Kromolja nemaju vodu, a dobivaju račune. U  Nahorevu je vodovod izgradila Opština, a preduzeće ViK nije htjelo da ga preuzme i dan danas se spore oko toga. Imate malu mahalu preko puta Šipa, u Alipašinoj ulici, gdje petedesetak domaćinstava ima nestabilno snadbijevanje vodom. Nulti prioritet je završavanje priče oko snabdijevanja vodom. Svako domaćinstvo na područkju Opštine Centar mora imati vodu. U naselje Staru Breka, pedesetak domaćinstava nema puta. Ljudi su mi gore rekli da im ne može prići Hitna pomoć. Stara Breka koja graniči sa veleljepnim zgradama nema pristupnog puta. Ja ne želim u kampanji pričati o nekim megalomanskim projektima.

Čudno mi je kada vidim da načelnik obećava ski-stazu u centru grada, u parku Betanija koja danas izgleda kao predgrađe Černobila. Za početak treba krenuti od jednostavnih, bazičnih stvari. Moramo rješavati probleme klizišta, uređivati parkove, zamišljam Betaniju kao izletište gdje će dolaziti porodice i uživati u prirodi. Ovo o čemu ja govorim ne košta puno.

Naravno, zamišljam Radićevu ulicu da u njoj konačno zatvorimo saobraćaj. Možda ići postepeno, kao što je to urađeno sa Vilsonovim šetalištem, s ciljem da tu napravimo park.

Također imamo problem Crnog vrha i Gorice, Ustanove za metadonsku terapiju, gdje imaju kapacitete ispod broja korisnika. Građani se žale, moramo to izmjestiti, obećali smo ljudima. Imate na Crnom vrhu prekrasan park od guste borove šume za koji se prijeti da će biti uklonjen da se prave građevine. To nećemo dozvoliti. Imate na Marin dvoru Palatu ljubavi, prekrasnu zgradu koja je potpuno ruinirana. Ljudi su nam tražili da im popravimo podrum u koji se izljeva kanalizacija. To su za mene budući kapitalni projekti.

Naš slogan „Pospremanje iz temelja“. Kada pospremimo stvari, onda ćemo pričati o velikim projektima kakve su žičare i skijališta. Vrlo važno je da se u sklopu opštinske administracije naprave radikalni rezovi. Prije svega ćemo raditi na transparentnosti. Sve sjednice Opštinskog vijeća će biti prenošene uživo. Neće biti struktuiranih javnih rasprava na koje dolaze poželjni. Svi građani moraju imati pristup. Suština je transparentnost i u pogledu trošenja budžeta, prvo revizija onoga što je dosad rađeno. Staviti tačku na digitalizaciju, jer smo shvatili da nam je to prijeko potrebno. Građani i građanke odlučivat će o budućnosti, a mi smo ti koji trebao slijediti njihovu volju.

Ako budete izabrani za načelnika, ruke će Vam biti svezane ukoliko ne budete imali većinu i u Općinskom vijeću. Kakva su Vaša očekivanja, hoće li stranke „Četvorke“ imati većinu?

Kao potpredsjednik Naše stranke i kandidat očekujem odličan rezultat. Isto tako očekujem da će stranke „Četvorke“ napraviti izuzetan rezultat i da ćemo imati komotnu većinu. Jer, kao što ste rekli, bez većine u Vijeću, načelniku je teže raditi. Imamo odličan primjer u Starom gradu gdje Ibrahim Hadžibajrić ima problema s Vijećem, bez obzira na mandat koji dobija od građana.  Bez te većine teško da ću i ja moći provesti neke planove. Zato i jesmo zajedno i zajedno promovišemo kandidate sve četiri stranke. Pošto sam zajednički kandidat, meni je bitno da sve četiri stranke ostvare dobar rezultat. Naši programi su 95 posto isti, tako da nećemo imati problema s implementacijom.

Najavljena je smjena Vlade KS koju vodi SDA, a novu će formirati stranke „Četvorke“. Koliko će to pomoći ukoliko postanete načelnik?

To je jako važno iz nekoliko razloga. Krenimo od praktičnih kada sam bio ministar prostornog uređenja sam imao prilike da vidim kako funkcionira ta komunikacija. Jedan primjer jeste da na primjer Opština Stari Grad nije imala adekvatnu pomoć od tog ministarstva samo zato što je načelnik bio iz druge stranke, a nije iz SDA. Onda sam iskusio jednu početnu netrpeljivost od strane određenog broja načelnika iz SDA. Na kraju smo te barijere srušili jer smo mi željeli da radimo u interesu građana. Tad sam vidio koliko je ta komunikacija važna. Tako da, koliko god da je važno da napravimo dobar rezultat na lokalnim izborima, važno je da se vrati nova-stara Vlada Kantona Sarajevo kako bi nastavili neke započete projekte i napravili važan iskorak ka Opštim izborima 2022 kada očekujemo da priču „Četvorke“ proširimo na druge kantone.

Kad govorite o novoj-staroj Vladi KS, hoće li Edin Forto biti novi-stari premijer?

Forto je jedan od najozbiljnijih kandidata. Mi smo dosad imali vrlo korektnu saradnju sa svim strankama, nije nikad zapinjalo oko imena. Uvijek se gledala kvalifikacija i stručnost. Forto bi bio idealan jer ima iskustvo, ali ukoliko bilo koja stranka predloži boljeg kandidata mi ćemo ga podržati. Tu je i taj famozni broj ruku unutar Skupštine pa se i to mora uzeti u obzir i o tome će se razgovarati. Ipak, ne vjerujem da će se koplja toliko lomiti oko toga ko će biti premijer.

Trenutna je Vlada u svojevrsnom rasulu. Premijer je bio u izolaciji, nema ministra zdravstva, postavljaju se v.d.-ovi, a uporedo s tim pokušava se odugovlačiti proces promjene vlasti.

Sve što je bazirano na mržnji, prije ili kasnije, propadne. A projekt ruđenja Vlade „Šestorke“ je zasnovan na mržnji. Možda je gruba riječ, ali iz svake riječi koju su izgovarali zastupnici SDA se to moglo osjetiti. Odmah su najavili da će je rušiti i to su uradili krajnje nečasnim radnjama. Oni su to pristali uraditi na petak 13., na datum koji niko ne voli, i već se znalo da to ne može dugo trajati. Mi nismo rušili njihovu Vladu, nismo radili nikakve nečasne radnje. Pustili smo ih i imali smo razumijevanja jer ih je zatekla odmah pandemija. Međutim, kad se hronološki vratite, od ministra zdravstva kojem je prvi potez bio nabavka službenog vozila pa kasnije traljavi „Put pacijenta“, govori dovoljno kakva je to Vlada bila.  Dakle, Vlada koja je nastala samo da bi se srušila druga Vlada.