Tokom spavanja prolazi se kroz dvije faze - REM i ne-REM. Kada počinjemo tonuti u san, smanjuju se puls, udisaji, izdisaji i temperatura tijela.
Tad ulazimo u ne-REM fazu, kad se tijelo odmara, a mozak procesuira dobivene informacije. Dugoročne posljedice manjka sna su kardiovaskularne bolesti, a osim srčanog udara neispavanima prijeti i Alzheimerova bolest, prenosi 24sata.hr.
U prosjeku, potrebno je 30 minuta da se utone u san, a spavanje ometaju svjetlost i temperatura u sobi viša od 25 stepeni. Malom djetetu je potrebno 11 do 12 sati, a odraslima od 7 do 9 sati sna.
Tokom spavanja mozak oslobađa toksine te se "čisti" od nepotrebnih tvari, a znanstvenici smatraju da se većina tih procesa događa upravo u ne-REM fazi.
Spavanje djeluje na mozak tako da poboljšava pamćenje i organizaciju gomile informacija koje svakodnevno upijamo. Spavanjem se ne utječe samo na pohranjivanje sjećanja, nego se i proširuje znanje koje posjedujemo.
Mozak tokom spavanja donosi nova saznanja na temelju prijašnjih iskustava pa je dobro prespavati važne odluke. Taj proces znanstvenici uspoređuje s logičkim načinom razmišljanja koji nam je urođen.
Nedostatak sna je ozbiljan medicinski rizik kojeg većina ljudi uopće nije svjesna. U biti, snu bi trebali posvećivati jednaku pozornost kao i prehrani.
Ako često spavate manje od sedam sati, za početak ćete se udebljati. No na popisu mogućih oboljenja izazvanih nedovoljnim spavanjem su i srčane bolesti, visoki krvni tlak i dijabetes.
Ljudi koji svakodnevno odlaze kasnije spavati, pa čak i ako spavaju jednak broj sati kao oni koji su legli ranije, općenito su skloniji negativnim mislima i promjenama raspoloženja. Znanstvenici tvrde kako negativne misli rezultiraju hroničnim osjećajem brige i tjeskobe, a povezuju se i s nastankom depresije te drugih mentalnih poremećaja.
Ipak, stvari nisu tako jednostavne jer se općenito brige povezuju i s problemima nesanice, pa je teško uvijek odrediti što je došlo prvo - tjeskoba ili kasniji odlazak na spavanje.
Općenito, znanstvenici savjetuju ljudima da pokušaju promijeniti svoj bioritam i odu u krevet barem sat ranije nego inače. Čak i ako prvih par dana ne uspiju, nakon nekog vremena će umor rezultirati ranijim uspavljivanjem.
Također, onda je ključno ne ostati spavati duže već sebi naviti sat i promijeniti i ritam buđenja, jer će večernji umor olakšati uspavljivanje.
