Zoran Krstić iz Beograda javio se redakciji Nova.rs nakon što je prošlo dva dana kako se njegovoj majci Zorici Krstić (86) gubi svaki trag, a pošto je provela deset sati čekajući u redu u Infektivnoj klinici u Beogradu.
“Moja majka Zorica Krstić, 1934. godište je i živi u Rekovcu sa mnom. Prijavljena je u Beogradu na Karaburmu. U Rekovcu je 20. novembra pala i slomila butnu kost, pubičnu kost, kuk i naprsla joj je karlica. Po hitnom postupku je prebačena u Jagodinu, na ortopediju u Opštoj bolnici, gdje je primio izvjesni doktor Žarko. Tamo je postojala varijanta – operacija ili ležanje tri mjeseca. Operacija je odbačena jer njeno opšte psiho-fizičko stanje garantuje da bi preminula tokom operacije, koja bi trajala preko pet sati. Smjestili su je na odjeljenje i mobilisali joj nogu. Ja se vraćam za Beograd, a kroz tri dana me zovu iz bolnice da je vodim kući”, priča naš sagovornik i dodaje da mu je ljekar rekao da baka mora da izađe iz bolnice.
“Kazao mi je ‘ja sam vama učinio da je primim u bolnicu, a vi meni tako, ja imam problema sa načelnikom’. Moja majka je bukvalno izbačena iz bolnice. Zapanjen da neko poslije šest dana od takvih lomova bude izbačen kao kofer iz kuće. U međuvremenu sam našao dom u Beogradu koji se brine o bolesnicima sa prijelomima tog tipa. Ljudi su divni, prihvatili su je, ja sam uplatio avans, instistirali su da baka dođe u Beograd da uradi PCR tekst i rekli su da će je odmah primiti.”
Pošto je baka beogradski osiguranik, Zoran je pozvao Hitnu pomoć iz Beograda, ali, prema njegovim riječima, oni nisu htjeli da je prevezu, iako su iz Jagodine insistirali da je hitno prebace u Beograd.
“Platio sam privatno vozilo, dovezli su je u Beograd 27. novembra, zahvaljujući profesionalnom i ljubaznom osoblju iz Doma zdravlja Karaburma. Isto veče su joj uzeli bris, da urade PCR test, kada su vidjeli u kakvom je užasnom stanju baka. Sutradan dobijam rezultat da je pozitivna, a ona kreće da ima jake simptome – kašalj, gušenje…”, priča Zoran i naglašava da ima utisak da su se u Opštoj bolnici u Jagodini oslobađali pacijenata, da se ortopedija ne bi proglasila za kovid bolnicu.
“Moja supruga je u međuvremenu isto dobila pozitivan nalaz na koronu, i ona 28. novembra biva smještena u kovid kliniku na Reumatološkom institutu, što znači da smo djeca i ja već u tom trenutku u potencijalnoj opasnosti”, objašnjava naš sagovornik.
Dodaje da je pored majke bio tri dana, jer nije imao ko da je gleda, te da 29. novembra uzima uput, negdje oko podneva, i dolazi na Infektivnu kliniku.
“Specijalizovanim vozilom je transportovana jer je bila na nosilima. Na Infektivnoj smo do 19 sati čekali da je pregledaju. Doktor koji je radio do 19 sati je završio pregled i dao je nalog da se smjesti na kovid kliniku. Čekanje se nastavlja, treća smjena ljekara već dolazi, pošto ja imam 66 godina i težak sam dijabetičar, 15 godina insulinski zavisnik, za to vrijeme nisam jeo, nisam primio terapiju i morao sam izaći da sam sebi dam insulin. Kada sam se vratio, ona je i dalje ležala na hodniku. Svi su bili po kovid klinikama smješteni osim nje i jednog jadnog čikice od oko 89 godina. Kažu nema mjesta nigdje. Sjedio sam do dva sata noću, kada sam vidio da će mi pozliti, sjeo sam u kola i došao kući. To se sve dešava 29. na 30. novembar”, priča Zoran očajno i nastavlja:
“Juče rano ujutru odlazim u kovid centar, jer nisam dobro. Majka pozitivna, supruga pozitivna, sin ima temperaturu. Dajem bris, ljekarka me pregleda, vraćam se kući i pošto sam upisao sve kontakte, rečeno mi je da moram u izolaciju. Svo to vrijeme pokušavam da dobijem telefonom Infektivnu kliniku, bar jedno 100 puta, ni na jedan broj se niko ne javlja. Pošto mi je rečeno da bi majka možda trebalo da ide u Niš, u međuvremenu moja kćerka provjerava Niš, Nišku banju, KC Niš… ali bezuspješno. O baki ne znamo ništa, a ne mogu da dođem do informacija na Infektivnoj. U međuvremenu sin odlazi u kovid ambulantu, odmah je brzim testom ustanovljeno da je pozitivan, evo ga kući leži u samoizolaciji, prima terapiju. Kćerka i ja ne možemo da izađemo iz stana, jer ćemo ugroziti nekog, a ja nemam nikakvu informaciju gdje mi je majka”, kaže Zoran slomljen bolom i bijesom.
Ističe da su mu na Infektivnoj klinici uzeli svu majčinu dokumentaciju, odnosno sve snimke prijeloma, snimak pluća, rezultate analiza, otpusne liste, i rezultate dva brza testa da je negativna.
“Ja nemam više nijedan dokument, sve je na Infektivnoj, da su mi bar vratili nešto. Kazali su mi da je to formiran predmet i da im treba. Ona ima kateter u sebi, sestra je prvo veče rekla da ona već ima i urinarnu infekciju. Ja ne znam šta da vam kažem i šta više da uradim”, završava Zoran Krsić.
Nova.rs pokušala je večeras da dobije informacije o baka Zorici. Više puta smo zvali Infektivnu kliniku, službu za medije, kao i samog dirketora Gorana Stefavnovića, ali do objavljivanja teksta na naše pozive niko nije odgovarao.
